SportNews.hr

prava sportska priča

"Zlatarevo zlato" opet u Maksimiru. Veterani dočarali djelić slavne prošlosti. Kasalo ne ide u Lučko

Foto: Djuka / Mulahasanović a Mlinarićem i VabecomFoto: Djuka / Mulahasanović a Mlinarićem i Vabecom

Posljednjeg dana memorijalnog turnira Mladen Ramljak na Hitrec-Kacianu odigrana je i revijalna utakmica veterana Dinama i Slobode iz Tuzle.

Za vrijeme utakmice za 3. mjesto iza južnog gola Hitrec-Kaciana počela su pristizati neka lica koja su na ovom terenu prije tridesetak godina trenirala i spremala se za utakmice u ono vrijeme, četvrte najjače lige u Europi.  Kako su izlazila ta poznata lica u jednom trenu prestalo je biti važno što se događa u susretu za treće mjesto, iako su se Maribor i Copenhagen borili za brončanu medalju. Počele su navirati uspomene i sjećanja na davne dane kada su ljudi koji su se okupili iza gola bili nogometne ikone. Bili su zvijezde, ali bez toliko novaca kao što je to slučaj s današnjim zvijezdama.

Mlinarić, Mustedanagić, Cvitanović, Vabec, Poldrugač, Jozić, Bračun, Deverić, legendarni šef Ćiro Blažević u bijelom odijelu, Dautbegović, Belin, Kasalo, Kobešćak,...skoro da sam ostao bez daha od toliko nogometnih veličina na jednom mjestu. S druge strane, u crveno-crnom izdanju velikani iz Tuzle, mog rodnog grada: Šećerbegović, Kovačević, Mujkanović, Hukić,... Njihov voditelj je Fuad Mulahasanović s kojim sam davne 1978. godine u Skoplju služio u ondašnjoj JNA. Njega je legendarni pokojni reporter Hrvatskog radija Ivan Tomić prozvao "zlatarevim zlatom". Nisam ga prepoznao, rekli su mi evo go to je on i uslijedio je pozdrav i prisjećanje na one dane, te razmjena informacija o zdravlju i obitelji, a potom svatko dalje svojim zadaćama.

Kasalo,  Zajec, Komljenović nisu se skidali, ali bili su tu.

Pitam Kasala: koliko ima istine u pričama da će na mjesto sportskog direktora Lučkog.

- Nije istina, gdje baš Lučko, nije još vrijeme ima još dana da do njega stignem.

Fotografiram ove nogometne ikone, uspoređujem ona vremena sa sadašnjim i upadam uobičajenu zamku da je onda bio ljepše. Bilo je više publike i poštovanja prema igračima. Možda mi se samo to čini jer ovdje preda mnom su takve veličine koje se poštuju i dan danas, ali svejedno me misli vode u budućnost i neku revijalnu utakmicu za 20-30 godina i nameću mi se pitanja: „Tko će tada nositi veteranski Dinamov dres? Hoće li se uopće moći okupiti,? Hoće li današnjim Dinamovim „zvijezdama“ uopće biti važna ovakva okupljanja? Hoće li Soudani, Matel, Taravel, dečki iz Alžira, Portugala, Francuske imati vremena doći odigrati revijalnu utakmicu u nedjeljno prijepodne pred finale juniorskog turnira koji se zove po Dinamovoj veličini Mladenu Ramljaku u znak sjećanja na Hadžiju koji nas je eto prerano napustio i otišao putem koji nas sve čeka? Hoćemo li uopće imati veteranske zvijezde kao ove što su tu danas pred nama?“.

Prije utakmice zajednička fotografija legendi. Utakmica je prošla u fer i korektnom nadmetanju. Vidjeli smo nekoliko majstorija i na trenutke se osjetio duh onoga nogometnog vremena. Dečki su nam danas održali sat povijesti na kojem se nije pojavio veliki gazda današnjeg Dinama Zdravko Mamić. Šteta, zasigurno bi uživao kao svi prisutni na Hitrec Kacijanu.

Fotogalerija:

Foto: Djuka&Šogi

Ćuk objavio popis Središta Zagreb

Foto: Djuka/ Sreten ĆukFoto: Djuka/ Sreten Ćuk

Sreten Ćuk, osim što je trener Lokomotive, obnaša i funkciju instruktora Središta Zagreb. U ponedjeljak, 14. ožujka 2016. zakazano je prvo okupljanje zagrebačke selekcije i prvi trening. Uz ovaj trening planirana je i jedna prijateljska utakmica. Nakon toga slijedi susret pretkola završnice HNS-a protiv selekcije Središta Osijek. Konačni pobjednik svih Središta dobiva pravo nastupa na kvalifikacijama za UEFA Regions Cup-u.

Za ovu akciju Ćuk je pozvao 38 igrača, a taj popis nije konačan. Pozvani su: Đurđek (Kustošija), Hadžić (Zagorec), Orlović (Ponikve), Barišić (HAŠK), Vukadin (Trnje), Ribić (Trnje), Tabaković (Trnje), Slatina (Trnje), Ivkovčić (Samobor), Hasan (Samobor), Brujić (Samobor), Štulec (Vinogradar), Rihtar (Vinogradar), Strjački (Vinogradar), Javorović (HAŠK), Lazov (Vrapče), Vrbat (Vrapče), Ćosić (Vrapče), Perić (Stupnik), Švigir (Stupnik), Čunčić (Zagorec), Švaljek (Zagorec), Mioković (Dubrava Tim Kabel), Korenić (Radoboj), Iskrić (Mladost Zabok), Tomašković (Mladost Zabok), Kotarski (Mladost Zabok), Rexhepi (Dugo Selo), Benković (Dugo Selo), Šušković (Kustošija), Lovrić (Kustošija), Horvat (Kustošija), Cerovečki (Moslavina), Štimac (Ponikve), Katanić (Udarnik), Petković (Dinamo OO), Skender (Dinamo OO), Dimović (Vrbovec).

Prvo okupljanje biti će održano u ponedjeljak 14. ožujka 2016. u 16:30 na igralištu NK Špansko.

 

Zaostale utakmice igraju se u utorak.

Foto:http://www.hnk-segesta.hr / Snijeg u SiskuFoto:http://www.hnk-segesta.hr / Snijeg u Sisku 

U utorak igrat će se dvije utakmice koje su odgođene zbog vremenskih nepogoda u Zaprešiću i Sisku.

U Zaprešiću igrat će Inter i Hajduk 26. kolo 1.HNL s početkom u 17. sati, a u Sisku Segesta i Gorica 21.kolo. 2HNL s početkom u 15 sati.

U Hrvatsku pristiglo četrnaest Koreanaca, zašto im se toliko sviđa ovdje?

Foto: Djuka / Robert Brčić sa svojim KoreancimaFoto: Djuka / Robert Brčić sa svojim Koreancima

Južna Koreja voli Hrvatsku. Dobar pokazatelj za to je i nogomet u kojem je u zadnje vrijeme sve više igrača upravo iz Koreje. Za ovaj trend najzaslužnije su dvije osobe, Koreanac Chon i Robert Brčić.

Chon nam objašnjava kako radi agencija Gain Sports čiji je vlasnik Scott Wii:

Foto: Djuka / Chon iz agencije Gain Sports i Slaven KneževićFoto: Djuka / Chon iz agencije Gain Sports i Slaven Knežević„Mi smo velika kompanija. Osim brige oko igrača bavimo se i izdavačkom djelatnošću. Izdajemo knjige i časopise, a imamo i internetski magazin posvećen nogometu. U Hrvatsku dovodimo igrače koji nisu na najvišoj razini, već na razini ispod. Nije nam najbitnija igračka kvaliteta, već mentalna spremnost prilagodbe na novu sredinu. Igrači dolaze radi učenja nogometa u inozemstvu. U Hrvatskoj mogu biti šest mjeseci bez vize, što je dovoljno da odrade probu u nekom od klubova. Želimo pomoći mladim igračima koji zbog velike konkurencije ne mogu uspjeti u Koreji da napreduju u Europi.“

Kako u Koreji funkcionira sustav kad je riječ o nogometu?

„U Koreji postoje dvije lige. Već u drugoj ligi plaće sežu i do 500 tisuća kuna. Naravno da je navala velika. Imamo drugačiji sustav od europskog, pa se kod nas mladići koji se odluče baviti nogomet uopće ne školuju. Već od najranije dobi odlučuju se za nogometne škole u kojima nauče osnove onoga što se inače uči u školama, a naglasak je stavljen gotovo isključivo na nogomet. Zbog velike konkurencije igrači odlaze u inozemstvo, a Hrvatska je novo tržište koje je posebno zanimljivo. Koreanci žele uspjeti u Europi ili Aziji, a o Europi imaju posebno visoko mišljenje.“

Kako ti transferi izgledaju u praksi?

„Igrači koji žele iskustvo igranja u Europi ili ako želite konkretno u Hrvatskoj, plaćaju nama kao agenciji određenu cifru s kojom mi dalje raspolažemo. Od tog iznosa plaćamo im hranu, smještaj i sve što im je potrebno za život u Hrvatskoj. Mi im nalazimo klubove u kojima će igrati i tamo većinom igraju besplatno u želji da se dokažu. Oni koji uspiju dobiju na kraju te šestomjesečne probe ugovor od nekog kluba i nastavljaju karijeru, oni koji se ne dokažu traže dalje. Teško nam je dovesti samo jednoga. I inače su Koreanci po prirodi takvi da kad jedan otkrije nešto dobro, svi ostali slijede. Takvi smo. Obično dovedemo barem trojicu pa su im i troškovi manji. Radimo s igračima koji imaju između 19-21 godinu i amateri su u svjetskim razmjerima. Dobiju iskustvo i nauče puno. To iskustvo mogu iskoristiti za odlazak u neku od liga u Aziji. Naša agencija brine o preko 250 igrača.“foto: Djuka / Koreanci dolaze u skupinamafoto: Djuka / Koreanci dolaze u skupinama

Znači igrači plaćaju iskustvo i priliku za uspjeh, te troškove smještaja i hrane?

„Da, upravo tako. Mi imamo neku proviziju od toga, no ne radi se o velikim ciframa. Ponekad, kad je riječ o iznimnom talentu, agencija plaća sve, a igrač vraća uloženo kroz postotak od budućeg ugovora.“

Koje su prednosti, a koji nedostaci igrača iz Koreje?

„Predanost treningu i učenju definitivno je prednost. Kao najveću manu moram istaknuti nepoznavanje jezika, pa čak i engleskog. To je zbog našeg sustava školovanja koji sam spomenuo koji im ne pruža obrazovanje uz nogomet. Ipak, prednost je volja za učenjem i predanost igri. Većinom pokušavamo dovesti brze igrače koji ipak nešto znaju. Ovo nam je prva godina u Hrvatskoj i jako nam se sviđa. Od iduće sezone pokušat ćemo dovesti i igrače koji su razina iznad ovih sadašnjih. Za sad imamo dva igrača u HAŠK-u i tri u Španskom. Jedan je i u Slogi Gredelj, no to je već rang ispod.“

Zašto baš Hrvatska?

„Koreanci obožavaju Hrvatsku. Prije koju godinu jedna od naših emisija snimana je u Hrvatskoj i tu je Vaša zemlja dobila na popularnosti. Što se nogometa tiče, igrači znaju za Šukera, Modrića, Rakitića i vide u Hrvatskoj priliku za razvoj. Od klubova znaju jedino za Dinamo i izuzetno ga cijene.“

Slična iskustva ima i Robert Brčić, bivši direktor Lučkog koji s Koreancima radi već 17 godina:

„Već 17 godina radim s Koreancima i nemam negativnih iskustava, osim onog s gospodinom Leejem u Lučkom, no to je tema za neki drugi razgovor. Spletom okolnosti sam nakon igračke karijere počeo raditi kao menadžer upravo za korejske igrače. S njima je stvarno odlično raditi i mislim da su ostavili dobar dojam u klubovima. Poslušni su i vole učiti. Jedino što im je stvarno problem je jezik. Trenutno su tri igrača iz Koreje koji su došli preko mene u Dubravi, dva u Dugom Selu, dva u Vrapču i jedan u juniorskoj ekipi Sesveta. Taj iz Sesveta ima najveći potencijal.“

Na koji način kod Vas funkcionira njihovo dovođenje:

„Postoji agencija u Koreji koja se bavi transferima igrača. Tamošnja liga je premala za sve, a u njoj mogu uspjeti samo najkvalitetniji. Zbog toga igrači traže priliku u Europi i mogu Vam reći da stvarno vole Hrvatsku. Odgovara im naš način života, a izuzetno cijene naš nogomet. Ovi koji su trenutno u Hrvatskoj počeli su učiti jezik na Filozofskom fakultetu, a neki čak razmišljaju da ostanu ovdje studirati i živjeti bez obzira na ishod proba. Njima je cilj što duže odgoditi služenje vojnog roka koji ne mogu izbjeći, ali ga mogu pomaknuti zbog karijere. Igrači koji zbog nogometa dolaze u Hrvatsku sebi plaćaju hranu i smještaj, a nakon što im završi proba, ako su dobri i potpišu s nekim klubom, ja dobijem proviziju za obavljeni posao. Ako ne, vraćaju se u Koreju.“

Dosta je primjera i naših igrača koji su otišli u suprotnom smjeru. Kakav je život i nogomet u Koreji iz hrvatske perspektive?

„Već u drugoj ligi bolji ugovori nose i do 60 tisuća dolara godišnje, no nije lako tamo uspjeti. Bio sam jako puno puta tamo. Ljudi su prijateljski nastrojeni i osjećate se jako sigurno. Vole rad i red. Dosta je velika kulturološka razlika, pa igračima koje dovodim ovdje pokušavam dati smjernice za život u Hrvatskoj da se lakše prilagode. Puno naših igrača sam kroz ove godine rada odveo u Koreju i svi su bili zadovoljni. Plaće su dobre i nikad ne kasne. Ako je plaća 25. u mjesecu, onda je na računu već 24. Danas u Koreji igra tek nekoliko naših igrača, prije je to bio puno veći broj.“

U Hrvatskoj drugoj i trećoj ligi u kratkom je roku došlo čak 14 Koreanaca i izgleda da ne misle stati. Brčić je već doveo jednog „kapitalca“ koji je zaigrao u 1.HNL. Riječ je o Chung Woonu koji je igrao u Istri i Splitu, a sad se vratio u Koreju gdje ipak čeka služenje vojnog roka koji je neizbježan. Za Woona su čak tvrdili i da ga Hrvatska želi naturalizirati i koristiti kao lijevog beka u reprezentaciji, no ništa se po tom pitanju nije dogodilo. Kako bilo, Koreanci izgleda vole Hrvatsku i ne misle prestati dolaziti i pokušavati se nametnuti i ostvariti svoje nogometne snove. Ako je suditi po riječima naših sugovornika, ovih 14 igrača iz Južne Koreje tek su prvi val i u godinama koje dolaze možemo očekivati još puno više ili manje kvalitetnih igrača iz Koreje.

PROMO

TIM Kabel

⚑ Odabrane vijesti!

Alpas
Petrol d.o.o.
Mr. Shine 240 x 400
IRIS fashion
make-up-room

⚐ Posljednje dodano

>