SportNews.hr

prava sportska priča

TIM Kabel

Izvanredno finale! Francuzi su svjetski prvaci, a Hrvatska čudo koje je oduševilo planetu. Da nije postala samostalna, Hrvatska nikada ne bi bila druga na svijetu i stekla toliko nogometnoga poštovanja

Foto: FIFAFoto: FIFA

FRANCUSKA - HRVATSKA   4:2 (2:1)

MOSKVA - Stadion Lužnjiki. Gledalaca: 78.011. Glavni sudac: Pitana (Argentina) 7. Pomoćni suci: Maidana i Belatti (Argentina). Četvrti sudac: Kuipers (Nizozemska).

Strijelci: 1:0 - Mandžukić (18) autogol, 1:1 - Perišić (28), 2:1 - Griezmann (38) 11 m, 3:1 - Pogna (59), 4:1 - Mbappe (65), 4:2 - Mandžukić (69)

FRANCUSKA: Lloris 6,5, Pavard 8, Varane 8, Umtiti 8, Hernandez 8, Kante 7 (od 54. Nzonzi -), Pogba 9, Griezmann 9,5, Mbappe 8,5, Matuidi 7 (od 73. Tolisso -), Giroud 7 (od 81. Fekir -). Izbornik Deschamps 8.

HRVATSKA: Subašić 6, Vrsaljko 7, Lovren 6,5, Vida 6,5, Strinić 7 (od 81. Pjaca -), Brozović 7, Modrić 6,5, Rakitić 6,5, Rebić 6,5 (od 71. Kramarić -), Perišić 7,5, Mandžukić 7. Izbornik Dalić 7.

Ocjena utakmice: 9.

Igrač dvoboja: Griezmann (Francuska).

U izvanrednoj utakmici Francuzi su postali svjetski prvaci poslije 15-ak minuta fantastične igre u drugom poluvremenu. Hrvatska je dva prva gola primila na neobičan način: prvo je Mandžukić zabio nesvagdašnji autogol, a potom je dosuđen kazneni udarac poslije Perišićevog igranja rukom i konsultacije ispred VAR naprave koju je argentinski sudac pozvao u pomoć.

Poslije šest uzastavnih pobjeda i velike želje hrvatskih navijača da budemo svjetski prvaci sada je vjerojatno nastupio šok, ali ne treba tugovati, ukupni rezultat je planetarno vrijedan.

Dogodilo nam se nešto savršeno, još nikad doživljeno. Pamtiti će to generacije. Biti drugi na  svjetskom prvenstvu u dobu u kojemu je nogomet doživio svemirske razmjere, predstavlja iznimno veliki domašaj za jednu državu, njezin narod i ukupno stanovništvo. Dakako, ponajprije za nogometaše koji su taj podvig ostvarili. Iako nogomet ne predstavlja temeljnu ljudsku vrijednost, ovaj rezultat mogao bi biti poticaj, ali svakako predstavlja i obvezu prema najvažnijim društvenim zadaćama. Nogometaši su visoko podignuli letvicu. 

Svijet se dramatično mijenja. Internet i društvene mreže unijele su revoluciju. Nestaju tradicionalne forme. Hrvatska je razbila te postulate.Tako je izostalo i prije pet dana pretpostavljeno "imperijalističko" finale Francuska - Engleska.

Poslije ovoga vrhunskoga rezultata može se reći sljedeće: Hrvatska je afirmirala novi stil koji nije bio puko jurišništvo. Prikazala je iznimno znanje i perfektnu tehniku. Bila je savršeno organizirana, iskusna, motivirana i nošena zanosom nacionalnoga naboja. Hrvatski igrači bili su fantastično borbeni i složni, bez hvalisanja, odgovorni i ponosni.

Da nije postala samostalna, Hrvatska nikada ne bi bila druga na svjetskom prvenstvu. Taj zaključak ne predstavlja otkriće Amerike i sam po sebi se razumije, ali je dobro podsjetiti da Hrvatska u nogometu nije velesila samo u proteklih 20 godina, nego je i mnogo desetljeća unatrag predstavljala svojevrsnu snagu koja zbog političkoga ustrojstva nije mogla doći do punoga izražaja.

Sada je posve jasno da je hrvatska utopljenost u jugoslavenski nogometni ustroj predstavljala bitno otežavajuću okolnost. Hrvatski nogometni kapaciteti, ponajprije talenat, tradicija i domoljubni zanos, bili su podređeni višim i zajedničkim interesima koji su išli protiv njezine potpune i samostalne međunarodne afirmacije. 

Iako su u Partizanovim sastavima odmah poslije Drugoga svjetskoga rata igrala desetorica igrača iz Hrvatske mahom iz ratnoga doba, iako je u najboljoj reprezentaciji Jugoslavije, svih vremena, na Olimpijadi u Helsinkiju 1952. igralo sedam igrača iz Hrvatske, iako je na svjetskom prvenstvu u Čileu 1962. pola reprezentacije bilo iz Hrvatske, itd. to nije bilo isključivo u čast i slavu Hrvatske kao naroda i države. U inozemstvu se teško prepoznavalo tko je u toj reprezentaciji iz Hrvatske, a i sam politički sustav nije dopuštao da se to posebno ističe. 

Bilo je i namjernoga podcjenjivanja hrvatskih dostignuća kao primjerice na Europskom prvenstvu u Italiji 1968. kada nije igrao ni jedan igrač Dinama, kluba koji je samo deset mjeseci prije osvojio Kup velesajamskih gradova. Dinamo je tada bio jedna od najboljih europskih ekipa. Pa i više od toga. Godinama je taj Kup velesajamskih gradova bio jedini europski klupski naslov nekoga kluba iz bivše Jugoslavije.

Premda smo skloni mnoga događanja zaboraviti i omalovažiti, nogomet je taj koji nas je podsjetio koliko je osamostaljenje bilo bitno. Hrvatska nogometna priča počela je upravo s osamostaljenjem i bilo je pogrešno tumačenje da je Francuska 1998. i treće mjesto, posljedica "zajedničke jugoslavenske nogometne škole". Da je to treće mjesto i posljednji hrvatski trzaj zasnovan na toj školi. Uspjeh u Rusiji, poslije 20 godina, dokazuje da Hrvatska u nogometu ima nešto sasvim originalno svoje.

Tim Kabel
Alpas

PROMO

TIM Kabel

⚑ Odabrane vijesti!

DIR Drvna industrija Rubinić d.o.o.
Alpas
Petrol d.o.o.
Mr. Shine 240 x 400
IRIS fashion
make-up-room

⚐ Posljednje dodano

>