SportNews.hr

Bijeličin Osijek u subotu stiže u Sportsku ulicu u sklopu 1/8 finala Hrvatskog kupa. Osječani su zaredali šest pobjeda da bi potom izvukli remi na Poljudu, dok je trećeligaš još donedavo brojio gotovo godinu dana bez poraza! U natjecanju sklonom iznenađenjima, ovo bi mogao biti jedan od onih susreta u kojem je sve otvoreno i sve moguće.

Prvo je kurilovečki niz zaustavljen kod Jaruna, koji je time preuzeo vrh ljestvice, a onda ih je prekinula i korona. Dvotjednu izolaciju odradili su putem zooma, a jedine „simptome“ osjetili su u porazu od Zagorca, u prvoj utakmici u tri tjedna. Jer pobjedničkim navikama vratili su se već u zaostalom kolu protiv Maksimira. Treći su u poretku, s realnom šansom da se vrate na prvo mjesto, jednom kad odigraju propušteno.

- Istina, još hvatamo ritam poslije stanke. Svakom je želja biti u vrhu, tako i nama. S Maksimirom smo odigrali tešku i zahtjevnu utakmicu, dosta su nam problema stvarali na kontre. Realno, na 0:1 su imali jako dobru priliku, pa i dvije. U nastavku smo promijenili sustav, pojačali sredinu, a na kraju smo bili bolji te mogli i izraženije dobiti – analizira Perica Vidaka, 30-godišnji trener „novog vala“, ali s već pristojnim stažem.

Spojio je Kurilovac s tom prošlom zaustavljenom sezonom čak 325 dana bez izgubljene utakmice! A onda je  naglo uslijedio i novi period bez njih.

- Osjeti se sve to skupa još na nama. Čak i ne toliko fizički, koliko igrački. U ovome rangu poznati smo kao ekipa koja puno kombinira, igra. I Zagorac i Maksimirm ovdje su se postavili u niskom bloku, loveći nas na tranziciju, gdje trenutno imamo problema koje bi inače puno lakše anulirali. Vjerujem da smo pobjedom sada vratili mir, da smo opet na svome putu - ne krije visoko postavljene ciljeve Vidak.

Svi ti zaostali susreti negdje se moraju nadoknaditi. Gust je raspored za Turopoljce do kraja jeseni.

- U sljedeća tri tjedna igramo u duplom terminu, jer dosta toga moramo nadoknaditi, s Petrinjom i Vrbovcem, a već smo i Špansko zbog Kupa odgodili za sljedeću srijedu. Ali imamo širok fond od 26 igrača i vjerujem da ćemo sve to izgurati kako treba.

Prvi, veliki ispit je u Kupu. Možete li iznenaditi prvoligaša, kakva su očekivanja pred Osijek?

- Prije svega, to je povijesni rezultat za klub, ući u šesnestinu finala. U dvobojima s Goricom i Istrom pokazali smo da imamo kvalitetu. Poklope li nam se neke stvari, u stanju smo iznenaditi. U nogometu je na jednu utakmicu uvijek sve moguće. Nećemo se predati! Ne idemo tek tako uživati u toj utakmici, probat ćemo izvući iz nje najviše što možemo.

Sve dok nisu odradili prvenstvene obveze, Vidak svojim igračima nije dao razmišljati o Osijeku.

- Gorica je u finalu Županijskog kupa došla u jakom sastavu, prilagodili se jesmo, ali djelomično. Nastojimo se uvijek više fokusirati na sebe. Ulazimo li u neku dublju analizu Osijeka, moramo biti svjesni, da su odmah iza Dinama, najbolji klub u Hrvatskoj. I teško se može odgovoriti na sve njihovo, no mi se  „zamaramo“ sobom. Pokušat ćemo nametnuti neke stvari u kojima smo dobri, prezentirati se u najboljem svjetlu. To je i šansa dečkima da se pokažu, u prijenosu, na praktički najvišoj raznini HR nogometa. Sigurno je da ćemo biti izuzetno motivirani, što je logično, tako da će nam igrati s Osijekom biti jedno veliko zadovoljstvo.

Kurilovcu je na ovogodišnjem putu u Hrvatskom kupu stajao Papuk iz Orahovice (4:0) te Vinogradar (6:0), a upisali su i pobjedu u Vukovini (6-0) u goričkom Kupu. U taj gusti rujanski program, Vidakova je momčad ugurala i treći uzastopni naslov Kupa NS Zagrebačke županije, novim slavljem nad Goricom. Stoji da je jedne godine bilo 7:6, a druge 7:5 - oba puta nakon 2:2.

Vidak je kao i mnogi, ugovorom vezan za centralu u kojoj je vodio sve uzraste, ali mjeru im svejedno uzima već dvije godine uzastopce. I s razlogom bi se „kurilovečku družinu“ trebalo nešto pitati, naročito u obračunima na jednu utakmicu.

Svjedoči tome i dvoboj s Istrom iz prošlog izdanja Hrvatskog kupa, odlučenog tek u produžecima, a otišao je na stranu tri godine starijeg i drugog velikogoričkog trenera, Ivana Preleca. I upravo je novi trener Dinama 2 uveo Goricu u Prvu HNL, te svoje prve korake napravio u "Udarniku".

- U zadnjem dvoboju s Goricom ostavili smo top dojam, imali čak i više od igre. U dvobojima prvoligaša i trećeligaša, izražen je taj dodatni faktor motiva, jasno na stranu slabijeg. U jednoj utakmici je sve moguće, ne ulazimo u tu utakmici samo da uživamo u njoj, već se idemo baciti na glavu, pa onda što bude!

U svakom slučaju, posebno zanimljiv bit će dvoboj na klupama: najmlađi trener u prve tri kategorije hrvatskog nogometa, s već određenim rezultatima iza sebe, te provjereni osječki taktički mudrac na kormilu drugoplasirane ekipe HNL-a.

U Vidakovićev sastav se nakon odrađenih kartone vraća i Marko Muhar (23). Igra se bez gledatelja, navijača, a da je drugačije, vjerujemo da bi Osijeku bilo dosta neugodnije. Utakmicu s Udranikova stadiona uživo će zato prenositi HNTV (subota, 13:30).

Preminula je legenda Dinama, Krasnodar Rora, rođeni Šibenčanin koji je ostavio dubok trag u Zagrebu.

U 76. godini, samo dva dana od komemoracije za još jednog slavnog člana generacije osvajača Kupa Velesajamskih gradova, Slavena Zambatu, na kojem se emotivnim govorom oprostio od svog bivšeg kapetana, suigrača i prijatelja.

„U silnoj tuzi i boli javljamo da nas je u četvrtak, 12. studenoga, zauvijek napustio proslavljeni član Dinamove zlatne generacije iz 1967. godine, naš dragi i nezaboravni Krasnodar Rora“, objavili su iz GNK Dinamo.

Rora je za Dinamo odigrao 459 utakmica i postigao 37 golova, a vrhunac karijere mu je bilo osvajanje Kupa velesajamskih gradova 1967. godine, u kojem je bio i strijelac u finalu protiv Leedsa.

Rođen je 23. ožujka 1945. godine na Visu, ali je djetinstvo proveo u Šibeniku, gdje je prve nogometne korake napravio na Šubićevcu. U Dinamo je stigao 1964. godine, a s brojem 11 igrao je čitavo desetljeće sve do odlaska u inozemstvo. Vani je bio u belgijskom Standardu, te francuskom Nancyju, zajedno s legendom francuskoga i svjetskog nogometa, Michelom Platinijem.

- Ne bih postao onakav igrač da nakon treninga nisam ostajao dodatno raditi s Rorom, istaknuo je veliki Francuz prilikom posjeta Zagrebu.

Nakon igračke je karijere Rora bio trener u Dinamovoj nogometnoj školi, obnašao je i funkciju asistenta glavnoga trenera, a kao stručni se komentator isticao i u novinarskom poslu.

Počivao u miru.

Zoran Tomić (57) preuzeo je trenersku klupu Novigrada, dva kola prije kraja jesenskog dijela prvenstva u zapadnoj skupini treće lige. Novigrad je osmi između 14 klubova, ali je u 8. kolu od Grobničana i u 10. kolu od Jadrana Poreč poražen sa 0:7. Tomić je od lipnja do listopada 2014. bio trener vinkovačkog drugoligaša Cibalie. Kao igrač nastupao je za Dinamo Vinkovci i Slogu Vukovar. Tomić je poznat i uspješan odvjetnik i najveći mali dioničar Cibalie. Direktor Novigrada je Zvonimir Hodak. U sezoni 2017./2018. Novigrad je igrao u drugoj HNL.

Slaven Zambata

Jutros, u 80. godini života, napustio nas je Slaven Zambata (Sinj, 24. rujna 1940.), jedan od najvećih napadača Dinama, Plavi 9 jedne velike generacije. Za klub iz Maksimirske je odigrao ukupno 251 utakmicu i zabio čak 156 golova (stoji negdje i ukupna brojka od 397 utakmica i 264 pogotka).
Po mnogima samo su četiri istinske „plave devetke“ kroz povijest: Franjo Wolf, Dražan Jerković, Slaven Zambata i Snješko Cerin. Nažalost, redom su „otišla“ trojica najstarijih. Svaki je od njih golovima nosio Dinamo u različitim erama, kao predstavnici svojih generacija, zvijezde filmskog nadimka iz istoimene uspješnice Kreše Golika. Ali jedino je u Zambatovoj osvojen Kup Velesajamskih gradova, jedini europski klupski trofej, u toj legendarnoj sezoni 1966./1967. u kojoj je dres obukao 38 puta, a zabio 24 gola.
- U velikoj tuzi i bolna srca javljamo da nas je u četvrtak, 29. listopada, rano ujutro zauuvijek napustio naš proslavljeni nogometaš, naš dragi, omiljeni i nezaboravni “plavi devet” – Slaven Zambata. Jedan od najvećih Dinamovih igrača svih vremena, napadač sa stilom, igrač za nogometne gurmane i sladokusce, kapetan proslavljene generacije iz 1967. godine, krajem rujna je obilježio svoj 80. rođendan, a dulje je od šest desetljeća bio usko vezan uz maksimirski klub. Bdio je nad svakim rezultatom, svakim potezom, emotivno pratio događanja vezana uz Dinamo. Termin ispraćaja doznat ćemo naknadno, a GNK Dinamo ovom prilikom izražava duboku sućut obitelji i prijateljima našega Slavena – objavili su iz Dinama.
Zanimljivo, Zambata je prije dolaska u Maksimir, bio na probi u Hajduku, i to zajedno sa Skoblarom, ali, nisu prošli, baš kao niti kasnije Boban ili Modrić.
- U ljeto 1959. u San Remu u Hajduk stigli Josip Skoblar i ja. Odigrali smo dobro, a na kraju su mi rekli: ‘Mali, javit ćemo ti se’. Nikad se nisu javili. Zamislite, Skoblara, koji je bio napadač, stavili su na desnog beka – prepričavao je Zambata koji je za Dinamo u prvom navratu igrao do 1969. i osvajao tri puta trofej Kupa maršala Tita (1963, 1965. i 1969), a 1967. kao kapetan momčadi i Kup velesajamskih gradova.
Zambata je odigrao 31 utakmicu i postigao 21 pogodak za najbolju selekciju Jugoslavije, između ostalih i čuvenom ruskom vrataru Lavu Jašinu. Kao kapetan sudjelovao je i na Olimpijskim igrama 1964. u Japanu. Zambata je završio Pravni fakultet, Višu trenersku i Ugostiteljsku školu, a nedavno je odlikovan Državnom nagradom za sport "Franjo Bučar".
Za Zambatu je vezana i anegdota bacanja novčića za prolaz u drugo kolo Kupa velesajamskih gradova, u uzvratnoj utakmici sa Spartakom iz Brna.
-Oba puta sam zvao pismo, prvo bacanje za biranje strana sam izgubio, drugo isto tako. I kad je došao odlučujući trenutak, hoćemo li na proljeće biti u Europi, uhvatila me nervoza. Hoću li treći put pozvati pismo ili ću promijeniti odluku i sad pozvati glavu? Na kraju sam ipak rekao pismo i treći put pa što bude. Sudac ga je konačno bacio, ali je pao između dvije travke i nije bilo jasno je li pismo ili glava. Zatim nas je prebacio na tartan stazu, jer je podloga bila ravna. I kad ga je opet bacio, svi prisutni nagnuli su se nad njega, imao sam osjećaj kao da cijeli stadion stoji iznad... I ne, nisam imao nikakav poseban novčić s dvije identične strane i nije istina da sam uzviknuo „Dečki, skačite kao da smo dobili, bez da sam ga pogledao. Doista je bilo pismo.”, znao se prisjetiti Zambata ove povijesne priče.
Počivao u miru, Slaven Zambata!

Nema dugo da smo pisali o neobičnoj situaciji NK Zeline koja je otkazala pripremnu utakmicu s Kurilovcem, što je izazvalo reakciju u vidu priopćenja koje je potpisao predsjednik Mijo Stipić, a najvjerojatnije ga je sročio tajnik Željko Pukšec koji je ujedno i novinar radio Zeline.

Da Zelini jednom od najstarijih naših nogometnih klubova baš i ne ide govore rezultati u novoj sezoni, posljednja je na prvenstvenoj tablici bez osvojenog boda i gol razlikom -12. Domaće navijače najviše boli to što je Zelina u 4. odigrana kola tri igrala na svom terenu i u sva 3 zabilježila poraz, a poražena je i Županijskom kupu od Croatie Hrastje. Jedino gostovanje bilo je u 3. kolu kod Moslavine u Kutini 02.09. gdje je domaćin slavio pobjedu s 3:1.
Dobili smo informaciju od domaćih navijača da su se nakon utakmice ispred svlačionice gostiju dogodile nemile scene u kojim su se igrači Zeline žučno raspravljali i fizički razračunavali. Kako bi provjerili informaciju, a poučeni zadnjim natpisom o otkazanoj utakmici s Kurilovcem htjeli smo provjeriti o čemu se zapravo radilo u NK Zelina pa smo stoga putem email adrese s koje nam je pristiglo nedavno Priopćenje poslali upit 03.09,2020.g. Kako do danas nismo dobili odgovor nadamo se da će se iz kluba o ovom događaju iz Kutine očitovati barem putem njihove službene stranice, a od nas otklonili svakodnevne upite čitatelja što se zaista dogodilo u Kutini.

Kustošija je pobjedom u Solinu pokazala koliko je poraz u prvom kolu protiv Sesveta na domaćem terenu bio neobičan. Ali kako je "Bog pravedan" Sesvete su već platile porazom od Opatije na domaćem terenu. Po svemu sudeći utakmica između Kustošije i Rudeša igrat će se u subotu u 17 sati i to je prigoda da Kustošija nagradi one koji smatraju kako je riječ o dobroj momčadi. Riječ je o utakmici najbližih susjeda. Rudeš još nije nigdje pokazan ni dokazan u službenoj predstavi. Korona sigurno nije djelovala pozitivno.

"Nas uvijek nešto zaustavi kad krene dobro", nezadovoljan je odgodom utakmice s Junakom trener Hrvatskog dragovoljca Perković. "Igrat ćemo s Goricom prijateljsku 6. rujna i čekati prvenstveni susret s Dugopoljem 11. rujna u Sigetu. Samo da ne bude novih odgoda", želja je trenerova.

Prema izjavi sportskog direktora Jaruna Ačkara za subotu najavljena utakmica između Španskog i Jaruna će se igrati. "U srijedu ćemo početi trenirati i već u subotu igrati u Španskom. U srijedu 2. rujna igramo zaostalu utakmicu sa Zagorcem na našem igralištu, gdje ćemo već 5. rujna ugostiti Bistru", nabraja sportski direktor Jaruna Ačkar.
Neće biti lako s obzirom na dvotjednu pauzu zbog korone?
"Znamo da neće, ali pokušat ćemo odigrati na svježinu", naglašava Ačkar.
Poslije sjajne igre Španskog u Vrapču gdje su blistali Klarić, Brnić i Pavlic i slabije igre Trnja na startu protiv Bistre čini se da je Špansko bolje od Trnja. Jedino u čemu je Trnje jače je vratar Gudelj. Da je Španskom Gudelj, to bi stvarno bila prava priča.
"Njima neće igrati stoper Šoša, a nama također stoper Ivezić", pokušava dovesti stvari u red trener Španskog Mihovil Vukelić. No to ne znači kao ne treba očekivati jedan od najboljih susreta - opet susjedski - treće lige uopće. Samo da Covid 19 ne učini svoje.

Zagorec iz Krapine ostao je uskraćem s utakmicu s Jarunom na početku prvenstva koji zbog korone nije mogao igrati. "Zbog toga sam dao dečkima dva dana odmora". kaže trener Drago
Bartolić.
U subotu bi se trebalo igrati s Mladosti Petrinja, sudionikom kvalifikacija za Drugu HNL, no Zagorec će nastupiti bez najboljeg strijelca Smrekara koji otprije ima žute kartone. Njega bi trebao nadoknatidi Slovenac Ivan Firer, 35 godina star i 189 cm visok, koje je igrao za mnoge slovenske prvoligaše, te u Francuskoj, Vijetnamu, Islandu. Zagorec očekuje pobjedu na svom terenu, pogotovo što je Mladosti otišao, jedan od najboljih, Filipović u Hajduk II i već igrao.

Njemački Bild večeras donosi članak o Franu Tudoru za kojeg je interes iskazalo nekoliko klubova, među njima se spominje Unio Berlin i Stuttgart, i još dva neimenovana kluba iz zapadne Njemačke. Pišu da se ozbiljno dovođenjem Tudora bavila i Herta, ali se na kraju odlučila za Deyovaisio Zeefuika (22).

Union Berlin najozbiljnije razmišlja o Tudoru jer u momčadi treba popuniti još jedno važno mjesto: Zamjenu na desnom boku za tridesettrogodišnjeg Christophera Trimmela koji ima ugovor do 2021.

Žele Tudora zato što dolazi iz jake tehničke Hrvatske škole nogometa, a i zbog toga što kod njih prevladava dinamizirana igra po boku što je karakteristika igre Unio Berlina, k tome je Tudorova maksimalna brzina od 34,85 km / h, što ga svrstava u prvih 10 sprintera u Bundesligi.

Kosta Runjaić (42), njemački trenera srpskih korijena u Poljskom Pogonu Stettinu, koji poznaje Frana za Bild je rekao:

-On je dobar nogometaš i odmah sam ga primijetio u Ekstraklasi. Živ je, siguran, napadački jak, može igrati s desne strane i kao desni bek. A sviđa mi se činjenica da je vrlo jak i da je vrlo brz u prvih nekoliko metara.

Tudora ugovor još veže sa Rakowom koji za njegov prijevremeni odlazak traži 1,5 milijuna eura što je Legiji bilo previše, a kad se nisu uspjeli predsjednici Rakowa i Legije koji su privatno jako dobri prijatelji Legija je posegnula za Juranovićem i s Hajdukom dogovorila njegov dolazak za 400.000 eura.

Link: Na Bildov članak

Jedan igrač Rudeša je zaražen Covidom 19, puno njih je u samoizolaciji tako da je upitna utakmica u petak u Čakovcu na početku prvenstva, potvrdio je direktor Rudeša Stipe Čondrić, dodavši kako će u daljnjem tijeku slušati samo epidemiologe. Bilo je govora da se zaraza dogodila za vrijeme subotnjeg gostovanja u Novigradu, no trener Jeličić u to ne vjeruje.

Inter je uplatio dugovanje Bugarima za Coneva i sada čeka odluku Fife o ukidanju suspenzije prava na transfere.
Posjetili smo trenera Ivkovića na velik broj kritika Interove igre protiv Krškog, navijača na forumima.
-Pa nismo igrali u najboljem sastavu nego s momčadi koja bi trebala igrati, ako do petka Fifa ne skine suspenziuju. Nisu igrali ni najbolji stoperi. Problem će biti što drugoligaški igrači Jovićević, Vranjković, Dunić, Uzelci...nisu u punom smislu, zbog korone, igrali pet mjeseci. Trebaju dostići fizičku spremu.
Ipak, imate još jednu dobru vijest?
-Pristupio nam je Martin Šroler, 21-godišnji talentirani igrač iz Gorice, poručuje trener.

U Hrvatskom dragovoljcu su sretni: 7. kolovoza je registriran Kruno Ivančić (26), svojedobno junior Dinama, igrač mnogih klubova, u posljednje vrijeme Međimurja.

Mladost iz Petrinje igra u srijedu na domaćem terenu finale županijskog Kupa protiv Segeste. Dok se Gaj Mače (Čehulić) buni što smo ga po vrijednosti momčadi uvrstili među favorite 3. lige Središte, direktor Mladosti je posve drukčiji: idemo na prvo mjesto i mislimo, unatoč tome što će kvalifikacije biti ubitačne, gotovo kao putovanje na Mars, idemo dakle kroz prvenstvo i kvalifikacije izboriti Drugu HNL.
Zar to nije bilo lakše prošle sezone?
-Sada smo iskusniji.
Ali odlazi vam Zvonimir Filipović jedan od najboljih, u Hajduk. To neće biti ista momčad.
-Dolazi nam Jurica Kovačić i još neki, napominje direktor.
Filipović je na probi u Hajduku već zabio i gol.

Za razliku od Gaja Mače, Zagorec iz Krapine je savim otvoren:
-U nedjelju u Sv. Križu Začretje igramo finale županijskog Kupa i želimo pobijediti Gaj, ističe trener, 35 - godišnji profesor Drago Bartolić.
Doživjeli ste određene promjene u igračkom kadru?
-Odlučili smo se za novi stoperski par Završki - Leušek. Pristupio nam je i lijevi bek Antonio Majcenić iz Lokomotive koji je bio na posudbi u Sesvetama. Poljak i Smrekar nastavljaju karijere. Mislimo na još jedno pojačanje, ističe
Bartolić.
Gdje trenirate? Predsjednik čuva travu u Krapini?
-Treniramo u Poznanovcu i Brezovi.
I za kraj, kakve ambicije gajite u prvenstvu?
-Biti u samom vrhu, najavljuje trener.

Nema ni jednog hrvatskog dnevnog lista, osim Sportskih novosti, koji izlazi neprekidno od Drugog svjetskog rata, a koji istodobno nema osobinu regionalnog glasila, nego isključivo općehrvatskog. U doba SFR Jugoslavije Sportske novosti su bile najprodavanija dnevna novina iz Hrvatske na cjelokupnom jugoslavenskom tržištu. Njegovih desetak izdanja predstavljalo je pravu žurnalističku revoluciju. Najviše pod glavnim urednikom Vilkom Luncerom, 148.000 prosječno dnevno prodanih primjeraka u 1984. Favorizirani beogradski dnevnik Sport, iz Borbine kuće, bio je jedan od rijetkih, medijskih proizvoda koji je izlazio u Beogradu, a po prodanoj nakladi nije bio prvi. Puno tiražnije su bile Sportske novosti. Najdalje se otišlo 1969. kada su Sportske novosti, pod vodstvom tadašnjeg glavnog urednika Vladimira Oreškovića, pokušale, beogradsko, izadavačko sportsko tržište zauzeti i iznutra. Tiskan je tjednik Fudbal ekspres.
Dugo godina, pa čak već i za vrijeme slovenske neovisnosti poslije 1991., Sportske novosti su bile jedino dnevno sportsko glasilo u Sloveniji i to na hrvatskom jeziku. Slovenci su "učili hrvatski" da bi čitali Sportske novosti!
Godine 2005. Sportske novosti bile su proglašene najuspješnijim medijskim proizvodom u Hrvatskoj s više od 51.000 prosječno dnevno tiskanih primjeraka, godišnjim rastom prodane naklade 5 posto, 8 posto više od plana i s 2,4 milijuna kuna netto dobiti. Tadašnji vlasnik novina EPH-a predstavio je to na sjednici Nadzornog odbora 11. svibnja 2006. Skupština dioničara je održana nekoliko mjeseci kasnije.
U Sloveniji se tada prosječno dnevno prodavalo više od 5.000 primjeraka. Sada je ukupna prosječna prodana naklada nešto veća od tadašnje slovenske. Nekoliko godina kasnije pod Zvonimirom Bobanom, Robertom Šolom i Jankom Golešom slovensko izdanje se izgubilo, prodano je! Umjesto istine servira se mitomanija. Prije nekoliko mjeseci Bernard Jurišić je u Telegramu napisao kako je od 2006. glavni urednik bio Zvonimir Boban. To nije istina. Zvonimir Boban nikada nije bio glavni urednik Sportskih novosti. Bio je tri godine predsjednik Uprave, ali to nije isto. Od 2008. je prodana naklada, pod navedenom trojicom, počela nezaustavljivo padati. Još nije pronađena formula i pitanje je hoće li ikad biti zaustavljeno propadanje tiskanih medija pod naletom interneta. Ako sami sebi pucate u nogu, onda je to još gore.
Pisanje gore potpisanog novinara o poslovnim tajnama Sportskih novosti ne bi bilo viteško da u Sportskim novostima nije ostavio dio života i dio svoje radne karijere, kao glavni urednik od 2001. do 2008. te na početku u još neprofesionalnom razdoblju od 1968. do 1971. I sigurno nije jedini negdašnji djelatnik koji se užasava nad nekim potezima uređivačke politike. Danas nije rijetkost da se u Sportskim novostima pojavljuju izvještaji s potpisima izvjestitelja koji nisu bili na događajima ili da se jedan novinar potpiše ispod više istodobno održanih događaja. Nekih važnih događaja u Sportskima ni nema, osim ako to nisu nogometna reprezentacija, Dinamo, Hajduk, Istra ili Rijeka. U svim ranijim, superiornim razdobljima, nije smjela promaknuti ni najsitnija informacija.
Ovih dana se navršilo 75 godina od početka izlaženja, bio je to rijedak jubilej i Sportske novosti su tim povodom objavile poseban dodatak nedjeljnom broju pod naslovom "Veličanstvenih 75 godina SN". Očekivala se neka vrsta spomenice, monografije koja bi zabilježila, barem djelomice, generacije novinara koje su Sportske novosti osmišljale i stvarale. Postoje desetine novinara Sportskih novosti, pokojnih i još živih koji su predstavljali vrh žurnalizma svoga doba. Bez nekih od njih ni vrhunski sportaši ne bi doživjeli svu dubinu svojih karijera, niti bi njihovi rezultati bili predstavljeni javnosti na toliko sveobuhvatan i vjerodostojan način.
U uvodniku urednica specijala Renata Beluhan je napisala: "Umjesto da mi pišemo o sportašima, poželjeli smo da pišu - oni". Nije sasvim jasno na što je Renata Beluhan mislila. Sportaši su doduše pisali, ali o sebi i ponečemu oko sebe. Objavljeno je 70-ak zapisa. Bilo bi logično da su, primjerice, Luciano Sušanj i Jelica Pavličić nešto napisali i o Vilku Lunceru, nenadmašnom majstoru stila, jednom od najvećih sportskih novinara svoga doba, bez kojeg oni ne bi imali takav javni tretman kakav jesu. Petar Skansi je mogao mirne duše svoj tekst posvetiti Jovanu Kosijeru. Bez Kosijerova pisanja o košarci, sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća, ona ne bi stekla onodobnu popularnost. Reno Vinek je zadužio mnoge generacije u stolnom tenisu i rukometu. Zoran Primorac se sjetio svoje prve medalje za Hrvatsku, što je logično, ali velikog novinara Vineka nije. Za Čerčekovu karijeru zaslužan je trener Ivica Horvat, ali je pitanje što bi bilo bez iznimnog novinara Romana Garbera. Svaka čast Ćiri Blaževiću, ali bez uredničkog i novinarskog pera Milivoja Nikolića, karijera Igora Cvitanovića i Marka Mlinarića ne bi bila jednako dobro praćena. No, oni se nisu ni osvrnuli.
Premda zbog ozljede nije igrao na Olimpijskim igrama u Meksiku 1968. Ratko Rudić je mogao nešto reći o Zvoni Mornaru, glavnom uredniku. Kako je Mornar izvještavao s te Olimpijade nije nitko nikada. Koji je to stil, baš o vaterpolu, treba to opet pročitati. Iako su dojmovi subjektivni, Zvone Mornar je bio najbolji novinar Sportskih novosti svih vremena. Bolji i od Nevena Bertičevića koji je jedini od svih novinara dobio prostor u aktualnom specijalu. Možda sportaši i nisu krivi. Vjerojatno je takve upute dala urednica, takva je očito bila zamisao čitava projekta.
Robert Šola, glavni urednik, je u uvodniku napisao: "Svih ovih godina naslovne uloge u našim novinama pripadale su sportašima, klubovima... Bez njih Sportskih novosti nikad ne bi bilo..."
To je točno, ali je sigurno da ih ne bi bilo ni bez novinara.
Dojam je da se Sportske novosti na neki način srame svoje prošlosti, slično je bilo i nedavno za obilježavanja 20.000 broja. Možda i zbog ovog razdoblja, poslije 2008.

U novom drugoligašu zaprešićkom Interu najvažnije je to da ne može registrirati nove igrače dok Bugarima ne plati odštetu za Coneva. Nešto slično Rudešu koji je počeo otplatu brazilskom klubu Recifeu.
-Možda ćemo prvo kolo protiv Solina morati igrati s jednim brojem juniora, kombinira trener Ivković.
Problem je dakle izvan Ivkovićeve moći, no ono što je izravno u njegovim rukama, ide dosta dobro. Ivković će u početku imati manjih problema, a onda će nastupiti pobjedničko, odnosno povratničko razdoblje. Osnovicu momčadi činit će dosadašnji potencijali. Matković ostaje na vratima, Bosec ostaje, Mazalović ostaje, Barić ostaje, Mamut ostaje, ali prvo kolo neće igrati zbog tri žuta kartona. Čeka se da zabija kao nedavno protiv Hajduka. S pola igrališta! Postonjski je otišao, za Soldu se još ne zna.
Došao vam je Vranjković. Je li to Lokomotivin lijevi bek dosad na posudbi u Sesvetama?
-Da on je taj, ali tu je i Silvio Goričan, 20-godišnji Zagorec koji je u Lokomotivi proglašen za wunderkinda, te Mateo Dunić, 20-godišnji, također svojedobno junior Lokomotive.
A što je s Dinamom? I oni su obećali?
-Kad završe utakmice u Ligi prvaka.
Zorica, je li to Zoričin sin iz Rudeša?
-Jeste!
Kada ćete igrati utakmice?
-Petkom u večernjem terminu, odgovara Ivković.
Kako tribina u Dubravi nije dovršena zbog Covida 19, drugoligaš će opet potražiti domaćinstvo. To više neće biti stadion u Sesvetama.
-Igrat ćemo petkom popodne na stadionu u Kustošiji, kaže direktor Dubrave TK Darko Šantek. Sesvete su nam bile preskupe.
Marijo Dučkić, premda tek u 30. godini, čini se da aktivni nogomet napušta zauvijek. Kad se prije nekog vremena rastajao sa Sesvetama izgledalo je kako će završnu godinu karijere odigrati u Dubravi, kod svog kuma Roka Ivanovića.
-Poslije pojave korone shvatio sam da od ozbiljnog nogometa više neće biti ništa. Jače sam se povezao s bratom u obiteljskoj firmi, unaprijedili smo poslove i žao mi je što neću ispuniti kumovu želju, ističe Dučkić.
Jedan od najpoznatijih zagrebačkih, ne samo nogometnih, nego i sportskih djelatnika i privrženika uopće, Anđelko Madan koji je zaslužan za mnoge zagrebačke klubove, posebice Vrapče, Rudeš i Jarun, napustio je Kustošiju i nastavit će svoju aktivnost u NK Trnju.