SportNews.hr

Kada je u kolovozu prošle godine objavljeno da 27-godišnji Josip Čondrić iz Istre 1961 odlazi u najjaču rusku ligu, mnogi su u toj zemlji bili skeptični zašto je došlo do ovog transfera i treba li Rotoru iz Volgograda jedan hrvatski golman.

Doći kao pojačanje traži od igrača da se pokaže u najboljem svjetlu, a pogotovo golmanu u Rusiji.

Jer, Rusija i prije Sovjetski Savez, poznati su po jakoj golmanskoj školi. U zemlji koja je dala Jašina, Dasajeva, Akinfejeva i druge velike gomane, rijetki su stranci uspjeli. Osim Čondrića, samo su dva strana golmana u Premier ligi, Brazilac Guilherme iz Lokomotiva koji od 2014. ima rusko državljanstvo i Ukrajinac Godzyur.
U Čondrićevom slučaju, ruski skeptici brzo su shvatili da je novi prvoligaš napravio dobar posao. Stigao je u Rusiju u jeku prvenstva, a prve pripreme upravo odrađuje s momčadi u Turskoj.

- Došao sam u Rusiju 27. 8., na svoj rođendan i potpisao ugovor na 1+1 godinu, Momčad je dan kasnije stigla u Moskvu, a 29. kolovoza bio sam na klupi protiv Himkija – rekao nam je na početku rođeni Zagrepčanin koji je u nogometnu karijeru započeo u Rudešu, u mlađim kategorijama bio i u Kustošiji, Hrvatskom dragovoljcu, Lokomotivi i HAŠK-u, a u seniorskoj konkurenciji igrao za HAŠK, Zagreb, Trešnjevku, Bistru, Rudeš, te u Istri 1961 prije odlaska u Volgograd.
Koliko ste znali o ruskom nogometu prije samog dolaska?

- Raspitivao sam se kod nekih igrača koji su igrali u Rusiji, a u čestom kontaktu sam bio sa Stipom Pletikosom, našim bivšim reprezentativnim golmanom koji je sedam godina proveo igrajući rusku ligu (tri sezone u moskovskom Spartaku i četiri u Rostovu, op. a.). Objasnio mi je najvažnije stvari vezane za rusku ligu, ponudio mi je svu potrebnu pomoć ako treba.

Pri dolasku nije mogao odjenuti dres s brojem 12, koji je najčešće nosio u karijeri.

- Broj 12 je bio zauzet, a onda sam uzeo 93. To je godina mog rođenja, a i 9+3 je 12.

Do debija u ruskoj Premijernoj ligi Čondrić je čekao skoro mjesec dana od dolaska.
- Da, veliki razmak, ali zapravo sam, nakon Himkija,  bio u prvih 11 već u sljedećoj utakmici svog kluba. Bila je reprezentaivna stanka, a i dvije utakmice Rotor je izgubio bez borbe, jer nije imao dovoljno igrača. Čak 15 igrača te šest članova strućnog stožera bilo je u 'outu' jer su se zarazili koronavirusom. Oni su bili u karanteni, a nas devetorica smo za to vrijeme trenirali u kampu. Nakon što smo se vratili utakmicama, stalno sam u prvih 11.

Rotor se uoči nastavka prvenstva nalazi na 13. mjestu od 16 klubova u ruskoj Premier ligi, a za 12. Uralom koji je izvan zone ispadanja, zaostaje sedam bodova. Posljednjeplasirani Tambov ima bod manje od Rotora (gol razlika 9:30), a od 16 momčadi posljednje dvije ispadaju direktno, dok 13. i 14. klub razigravaju s drugoligašima za ostanak. Odigrano je 19, preostalo je još 11 utakmica.

- Nakon 16 godina Rotor je opet u najjačoj ligi, došlo je dosta novih igrača i treneru (Bjelorus Aleksander Khatskevich) je trebalo vremena da sve posloži. Evo, ja sam došao u šestom kolu, zaigrao u devetom. Posljednje dvije utakmice smo pobijedili, sada smo na pripremama, stigla su i četvorica igrača od kojih je jedan igrao za Šahtar, a trojica su zajedno igrali u kazahstanskoj Astani i nadam se da će krenuti sve na bolje. U preostalih 11 utakmica, od toga šest kod kuće, imamo i nekoliko dvoboja s klubovima koji su u sličnoj situaciji kao i mi te je važno da to odradimo dobro. Nadam se da će i napadači proraditi.

Kako vam se čini ruska liga?

- Sada sam prvi put otišao igrati u inozemstvu i vidio kakvi su to lijepi stadioni, travnjaci, uvjeti. U 2019. je ruska liga bila proglašena šestom ligom po jačini na svijetu, mislim da je i dalje u Top 10. Ovdje ima izvrsnih igrača, ima jakih klubova kao što su Zenit, CSKA, Spartak, Krasnodar.... Dozvoljeno je imati i gledatelje na tribinama, maksimalno 30 posto od kapaciteta stadiona. Maksimalan kapacitet našeg stadiona je 45.000 gledatelja. Drago mi je da sam i ja dio ovog.

Nakon početnog skepticizma, lokalni mediji su zadovoljni kako branite, a nekoliko puta je službena Youtube stranica ruske Premier lige uvrstila vaše obrane u najbolje obrane kola.  U 11 odigranih utakmica primili ste 15 golova, sve utakmice su bile na 'knap' osim onih 0:5 Krasnodara.

- Zadovoljan sam načinom kako sam se uspio adaptirati na život u Rusiji, pogotovo što u klubu nema nikoga s balkanskih prostora s kojim bih mogao razgovarati malo češće. Suigrači su me odlično prihvatili, stručni stožer i liječnici su super, kao i prevoditelji koji su stalno s nama. Teško mi je pričati o svojim obranama, a ona 'petica' je došla protiv Krasnodara, momčadi koja je ove sezone igrala u skupini Lige prvaka i uspjela biti treća iza Chelseaja i Seville i izboriti Europsku ligu, a mi smo došli bez mnogo igrača, s jednim pravim stoperom i još smo od 16. minute igrali s igračem manje.

Koje ste prve riječi ruskog naučili?

- Davai (idemo) i zdravstvujte (zdravi bili, dobar dan). A brzo sm naučio i sve riječi važne u komunikaciji sa suigračima na terenu. Nogometne termine sam brzo naučio.

Volgograd, za one koji nešto znaju povijesti poznaju ga kao Staljingrad, ima malo više od milijun stanovnika.

- Da, grad ima stanovnika malo više od Zagreba, ali je prostorno mnogo veći. Industrijski je razvijen, a na mnogo mjesta možete vidjeti da se na ovom prostoru vodila jedna od najvećih bitki 2. Svjetskog rata. Posebno je impresivan spomenik "Majka Domovina zove". Ima dijelova grada u kojima kao da je vrijeme stalo, a ima i modernih zdanja, kao što je i naš stadion, Volgograd Arena.

Imate li svoj auto, kako se snalazite u vožnji? Prepoznaju li vas na ulici?

- Nisam predaleko od stadiona i koristim taksi. Nemam auto, taksi je stvarno jeftin ovdje. Ako mi nešto ekstra treba, imamo jednu osobu koja se brine za igrače, npr. odlazak u banku. Prepoznaju me pretežno djeca. Odem u dućan i onda se žele fotografirati sa mnom. Stvarno se osjećam kao igrač ovdje.

Znači, vaše je samo trenirati i igrati?

- Da, moje je da dajem maksimum na terenu, sve je super.  Ako je u novom premijerligašu sve ovako posloženo, onda si možete misliti kako je onda u najvećim ruskim klubovima.

Dok ste branili u Rudešu i Istri, bili ste u sličnoj situaciji, borba za ostanak u ligi, pogotovo u Istri. Stalno je 'gusto' ispred vas.

- Slična je situacija sada u Volgogradu, kao i u Puli. Zapravo sam u 'ruskoj Istri'. Mi smo obrambena ekipa koja traži svoje prilike u brzoj tranziciji, a vidite da je i ovdje borba za ostanak. Nije me ništa novog dočekalo, osim što se ovdje igra mnogo čvršće i brže. Naravno i bolji uvjeti.

Na čemu posebno radi s vama trener vratara u Rotoru?

- Mnogo radim na izlascima na centaršuteve. Radio sam to i prije, ali često u idealnim uvjetima. Ovdje trener postavi i onu opremu na napuhavanje ili dovede suigrače i simuliraju se obrambene situacije iz igre. Mnogo se radi i na otvaranju igre, današnji golmani moraju biti kvalitetni u igri nogom. To sam kod trenera Preleca počeo raditi u Istri, tako da mi se lagano bilo priviknuti na to u Rusiji. A ovdje se u teretani radi malo jače nego kod nas, to je najveća razlika. Osim toga, video-analiza je vrlo važan dio rada s igračima. Kvalitetnu video-analizu sam imao u Rudešu s trenerom Stojkićem, a zatim s Bulatom u Istri koji je to podignuo još na višu razinu, a u Volgogradu još jedna razina iznad.

Nikada niste igrali za neku mlađu selekciju Hrvatske, još ste u mladim golmanskim godinama. Mislite da možete zaslužiti izbornikov poziv sada kada igrate u Top 10 svjetskoj ligi? Čini nam se da ponekad igrače primijete tek kada odu iz HNL-a u jače lige.

- Ne znam igrača koji nije u svojoj karijeri želio zaigrati za reprezentaciju. Ima nešto u tome da se igrače više primjećuje kada napuste HNL. Ovdje vidim koliko mogu još napredovati. Trudit ću se, naporno raditi i možda mi jednog dana stigne poziv. Hrvatska ima stvarno mnogo kvalitetnih golmana i nije jednostavno biti primjećen.