Nalazite se ovdje: Naslovnica
Vijesti
Ostale vijesti
Iz Dugava, via Split, do vrha Poljske - Fran Tudor: Prvi smo, igram dobro i standardno, ali ne zamaram se transferima i reprezentacijom!



Foto: FB Raków Częstochowa
Fran Tudor, hajdukovac je iz Dugava, priznaje i ne krije. Srušio je Dinamo na Poljudu i pobijedio s Bijelima u Maksimiru - i teško da u svome kvartu može proći kao dinamovac. Za reprezentaciju je odigrao tri prijateljske utakmice, jednom je zabio a triput asistirao. Bilo je to 2017. pod palicom Ante Čačića, kada je iznenadio učinkom i formom na turnirima u Kini i SAD-u.
Danas je u vodećoj momčadi poljskog prvenstva, Rakowu. Nedaleko od kršćanskog svetišta Jasna gora, na jug Poljske, stigao je ove godine na Tri kralja.
- Standardan sam, a cijela momčad igra jako dobro, prvi smo na tablici! Samo da je zdravlja, to je najbitnije, s nogama je čvrsto na zemlji.
S loptom je krenuo u Mladosti iz Buzina.
- Da, jesam, pošto mi je bilo najbliže doma. Zapravo oni su bili jedini koji su me primili jer sam se upisivao s nepunih šest godina, a Zagići su bili godinu stariji. Jedini su me pristali trenirati.
Na turniru u Zelengaju ga je snimio Dinamo.
- Osvojili smo ga u konkurencijiu Slavena, Intera, Lokomotive, a ja sam proglašen za najboljeg igrača turnira. Bila je to senzacija.
Na poziv Krešimira Gojuna, sa deset godina, prešao je u Dinamo, koji je tada okupio još jednu talentiranu generaciju, godište 1995.
- Je, dosta nas je iz te generacije koji igramo ozbiljan nogomet. Pjaca, Jedvaj, Pejić, s koji sam bio u Hajduku, pa Krovinović. S Kovačićem sam bio na turniru u Austriji kada je Dinamo zapravo išao po njega. Osvojili smo turnir i Mateo se nakon toga s obitelji vratio u Hrvatsku.
Samo je dvije godine ostao u Maksimiru, preselio je u Zagrebello.
- Tamo sam bio zajedno s Tomom Bašićem. On je godinu mlađi, tako da je to bilo svake druge sezone. Opet je tu bio i Krovinović, a kasnije i Livaković.
Do Splita je stigao preko Atene. NK Zagreb je tražio odštetu po kriteriju ulaganja za svojih šest godina, a Panathinaikos je već upao u probleme.
- Trenirao sam godinu dana s prvom ekipom, ali papiri se nisu uspjeli riješiti. Tada me Goran Vučević pozvao u Hajduk i ponudio da će oni dogovoriti uvjete sa Zagrebom, da je na meni da treniram i razvijam se.
U Hajduku II se opet susreo s današnjim veznjakom Bordeauxa, a bili su tamo i Josip Juranović i Ivo Grbić. Kasnije će zajedno igrati za seniore, a Tudor će dosegnuti 19 golova u 109 utakmica.
- U Zagrebu se sa Jurom nisam znao, upoznali smo se tek kad smo počeli trenirati, konkurirati za istu poziciju. Imali smo dobru ekipu i brzo su nas povukli u prvu momčad. Bio je i tu Lorenco Šimić koji je isto ovdje (nap. Zaglebie ), Frane Vojković iz Lokomotive, prisjeća se i nastavlja:
- Kod Vučevića sam i debitirao, on je stavio Grbića na gol, pronašao Juru, Tomu. S njime smo izašli na nogometnu scenu. A kod Burića je bilo najljepše; imali smo u prosjeku 21 godinu, završili treći, nosio sam i kapetansku traku.
I Juranović je ljetos sletio u Poljsku.
- On igra desnog beka u Legiji, ja u Rakowu. Iako mi igramo u 3-5-2, pa mi je uloga i nešto zahtjevnija, pokrivam sam tu cijelu stranu. No odgovara mi igrati tog „wing-back-a“, idem gore dolje, objašnjava nam ulogu iz koje je i dvaput asistirao u devet utakmica ove sezone.
Generacijski tu negdje, njegovi ex-suigrači postaju ključni u A reprezentaciji. Najavili su svoj dolazak još u Gračanovoj U-21, kada su dobili jaku Španjolsku u Burgosu (3:0). No poraženi su u Švedskoj, u ključnoj, zadnjoj utakmici, te nisu izborili Euro.
- Igrao sam tada u tom ciklusu više krilo, a Juranović i Bartolec su se izmijenjivali na bekovima.
Pratio je, naravno, reprezentaciju u Ligi nacija.
- Nije lako sada zbog pojačanog ritma utakmica, a igramo i protiv vrhunskih igrača. Nema lakih utakmica. Drago mi je da dolaze mladi, da se pokušavaju nametnuti.
U Kini je asistirao protiv domaćina i sa Čileom (1:1), a u Los Angelesu je zabio i dodao u pobjedi nad Meksikom (2:1). Bila je to „revijalna“ Hrvatska, iako su u Aziji nastupili današnji A reprezentativci, Livaković, Barišić i Juranović, ali i Ivanušec, a u Kaliforniji Vlašić, čak i Majer.
Razmišlja li o reprezentaciji, za koju ga veže zavidna statistika?
- Ne opterećujem se. Ne razmišljam ni o transferima ni o reprezentaciji. Super ako se dogodi u nekoj budućnosti. Zadovoljan sam svojim igrama, svako tko pogleda poljsku ligu vidjet će da dobro igram i da smo prvi. Bit će mi drago ako me netko zamijeti. Ali ne zamaram se.
U nedjelju Rakow igra kod Lecha u Poznanu (Planet Sport, 12.30). Tudorovi drže prvo mjesto ispred varšavske Legije, Domagoja Antolića i Josipa Juranovića. Pozivnica za Ekstraklasu je uručena.
- Hrvati su ovdje izuzetno cijenjeni, na nama je da nastavimo taj trend, završio je dečko iz Dugava, zanimljive biografije.