SportNews.hr

Foto: SportNews.hr

Mundial Beach Soccer Porto Sant’ Elpidio

HRVATSKA – GAMBIA 7-4

HRVATSKA: 1 Vrbanić, 7 Filipović, 10 Šabanović, 6 Jugovac, 9 Melon, 11 Benković. Voditelj. Đukanović

GAMBIA: 1 Jassey, 2 Fofana, 3 Jatta, 4 Marong, 5 Jaiteh, 6 Singate, 7 Giatta, 8 Kujabi, 9 Daffeh, 10 Ceesay. Voditelj. Singhate

Suci: Melfi, Daiello, Menna

StrijelciI: 3 ' pt Daffeh, 4 pt Šabanović, 5 ' ft Melon, 9 ' pit Marong, 7 ' ul Benković, ' tt Filipović,, 5 ' tt Benković, 8 'tt Jaiteh, 11' Tt Melon

Mundial Beach Soccer Porto Sant’ Elpidio turnir na kojem nastupa 5 reprezentacija i Hrvatska selekcija nogometa na pijesku otvorila je Hrvatska i Gambija. Hrvatska je pobijedila 7:4, po dva gola zabili su Benković, Šabanović i Melon, a jedan Filipović.

Nakon plenuma klubova u očekivanju Hrvatskog prvenstva nogometa na pijesku od igrača koji će nastupiti na njemu sačinjena je selekcija koja predstavlja Hrvatsku na nekoliko međunarodnih turnira u Italiji u organizaciji Maurizia Iorija i njegove asocijacije Italija Beach soccer.

Na plaži turističkog gradića Porto Sant' Elpidio u noćnoj utakmici Hrvati su pokazali svoj raskošni nogometni talent, iako sa samo jednom zamjenom na klupi zbog otkaza trojice igrača u posljednji trenutak, jedan je opravdan zbog smrtnog slučaja u obitelji, odigrali su lavovski, a znamo koliko je teško igrati na pijesku. Izmjene su ključne, ali i bez njih naši su dečki stisnuli zube i ponovo zadobili simpatije talijanske publike. Akcija koju su izveli Šabanović i Benković kod izjednačenja na 1:1 dugo će se pamtiti jer takva izvedba rijetko, a usudili bi se reći skoro nikad nije viđena.

Sutra je za Hrvatsku slobodan dan, dok u petak na rasporedu je utakmica s Argentinom koja nam ako pobijedimo može donijeti prvo mjesto u skupini. U drugoj utakmici večernjeg programa Italija je pobijedila Senegal sa 9:6. Sutra igraju Argentina i Senegal iz naše skupine i Italija i Švicarska iz one druge.

Hrvatska reprezentacija bi u skoro vrijeme mogla igrati značajnu ulogu i u nogometu na pijesku. Naime, ovaj atraktivni i dinamičan sport konačno je prihvaćen u našoj kući nogometa kao dio svoje obitelji. Sedam klubova „osnivača“ smjestilo se pod krov HNS-a nakon prvog plenuma koji je u četvrtak održan u Zagrebu.
Krećemo u ozbiljan razvoj nogometa na pijesku u Hrvatskoj – složili su se inicijatori ovoga projekta nakon podrške Saveza i završnog sastanka koje je predvodio Tajnik komisije za futsal i nogomet na pijesku, Romeo Čižmešija.
Jer već za ovo ljeto, postoji zavidan plan odigravanja. Kao glavni šlager bit će spektakl u pulskoj Areni - o kojem smo ranije pisali - gdje je najavljeno da će reprezentacija Hrvatske igrati protiv Italije, Austrije i Slovenije između 23. i 25. kolovoza, skoro pa u istom terminu kada se na Lužnjikiju u Moskvi odigrava i 11. po redu FIFA Svjetsko prvenstvo, na kojem inače Portugal brani svoj drugi naslov...
S druge strane, kao uvertira događajima u Areni, u Umagu, koji je već ranije poznat kao domaćin „Beach Soccera“, za sredinu je kolovoza najavljeno i prvo službeno prvenstvo Hrvatske, na kojem će i budući izbornih Vatrenih imati priliku na djelu vidjeti potencijalne kandidate pješčane inačice. U borbi za taj prvi naslov prvaka tako će sudjelovat svih sedam aktualnih klubova pod okriljem HNS-a, i to u jednokružnom sustavu po šest kola, na dva najavljena umaška turnira. A red je i da ih onda istaknemo: KNP Fusio (Zagreb), Beasal Gorovo (Opatija), KNP Varadero (Zagreb), SU Dupla kruna (Pula), KNP Umag, KNP Pješćana oluja, MNK Olmissum, (Omiš).
Podsjetimo, nogomet na pijesku ili u nekom od prijevoda, plaži, korijene jasno vuče sa Copacabane, a u promociji koje su kasnije razvijali Amerikanci, ovoj igri svoj su doprinos tijekom godinama dale i brojne svjetske zvijezde, poput, Zica, Romarija, Erica Cantone... Još 1995. igralo se prvo neslužbeno svjetsko prvenstvo, a deset godina kasnije postalo je i „službeno“, pod pokroviteljstvom FIFA-e. Od ovoga ljeta, u Hrvatskoj, i pod patronatom Hrvatskog nogometnog Saveza!

Zamjenica gradonačelnika Ivona Močenić zajedno je s Mauriziom Ioriom predsjednikom i osnivačem Italia Beach Soccera, Draganom Đukanovićem predsjednikom kluba nogometa na pijesku Fusio iz Zagreba, Vladanom Rašulom predsjednikom sportske udruge Dupla Kruna iz Pule, Borisom Durlenom, dopresjednikom komisije za futsal i nogomet na pijesku u Hrvatskom nogometnom savezu i Emanuelom Melonom, igračem nogometa na pijesku održala konferenciju za novinare povodom Međunarodnog turnira nogometa na pijesku koji će se održati od 23.-25. kolovoza u pulskoj Areni.

U ime Grada Pule prisutnima se obratila zamjenica Ivona Močenić koja se zahvalila organizatorima na izboru Grada Pule za ovaj događaj, te pozdravila svih u ime gradonačelnika Filipa Zoričića i svoje osobno.

“Nogomet na pijesku već se dugi niz godina rekreativno igra u cijelom svijetu i u mnogo različitih formata. Iznimna nam je čast što će se turnir nogometa na pijesku održati u Puli, u našoj prekrasnoj Areni, čime šaljemo sliku svijetu o našim vrijednostima, ljepotama i poticanju sporta.

Grad Pula sa zadovoljstvom prihvaća sportske manifestacije te ovim putem vam zahvaljujemo što ste unatoč situaciji s pandemijom koronavirusa odlučili održati turnir i prepoznali Pulu kao sigurnu zonu, te Vam želim ugodan boravak u našem gradu.” rekla je zamjenica Močenić.

Dragan Đukanović i Boris Durlen izrazili su zadovoljstvo odvijanjem organiziranja spektakla u Areni. U Hrvatskoj za sada postoji 5 klubova u nogometu na pijesku, broj  je svake godine u porastu jer Hrvatska je poznata u nogometu u Europi i svijetu. Oboje su se složili da bolja promocija sporta od ovog događaja u pulskoj Areni ne može bit, kako za nogomet tako i za sam Grad.

Maurizio Ioro zahvalio je na prijemu i mogućnosti nastupa u jednom prostoru kao što je pulska Arena. Istaknuo je  kako je u životu igrao s velikim igračima i na mnogim stadionima, ali ovaj događaj posebno mu je drag.

Nogomet na pijesku svoju Hrvatsku promociju imao je u Umagu 29. i 30 lipnja 2013.godine  kada je klub nogometa na pijesku Fusio iz Zagreba uz tehnički suport Hrvtskog nogometnog saveza u uvali Stela Maris organizirao FIFA turnir Umag Beach Soccer Masters 2013 povodom ulaska Hrvatske u Europsku uniju.

Dino Franičević voditelj škole nogometa Nk Nur s juniorima osvojio je prvo mjesto 1.ZNL, kadeti su osvojili 2. mjesto 2.ZNL, dok su stariji pioniri prvaci u 3.ZNL, što je najveći uspjeh kluba iz Folnegovićevog naselja naslonjenog na zagrebačku džamiju, a čiji je predsjednik Gzim Redžepi intimus pokojnog gradonačelnika Milana Bandića. U posljednje vrijeme Grad Zagreb puno je uložio u nogometnu infrastrukturu Nura, o čemu je svojevremeno SportNews.hr pisao. Dobri uvjeti sami po sebi u sportu ne donose rezultat, jer dobri rezultati su uvijek vezani uz sportske kadrove, a onih pravih nije puno.

Nakon niz pokušaja da Nur napravi iskorak u organizaciji ozbiljnije priče s nogometnom školom, tek dolaskom Dine Franičevića za voditelja škole naziru se prvi rezultati, pored sportskog Franičević radi na tome da privuče što veći broj djece kojima se nude izvrsni uvjeti stotinjak metara daleko od terena NK ZET-a gdje proveo punih 15 godina u statusu Voditelj škole nogometa kao profesionalac ZNS-a od 01.01.2001. do 28.01.2015. U tom razdoblju malo njih zna da je bio trener Marku Pjaci, kojeg je odmah uveo u momčad kadeta iako je ovaj bio po godinama stariji pionir. Franičević se prisjetio tih dana za Sportske novosti 2016 godine povodom transfera Pjace u Juventus: "- Dao sam mu svu slobodu i s njim posebno radio neke stvari, jer se u toj dobi igrač voli zaigrati. Recimo onaj gol Celticu, kad je prodao lažnjak i zabio u drugu stranu, zbog njega sam bio jako sretan. Jer je kao klinac znao lupiti lažnjak na lažnjak na lažnjak... Govorio sam mu “Marko, ne, nakon lažnjaka ide pas ili udarac”. Jako mi je drago zbog njega jer je jako pošten kvartovski dečko, kaj je odrastao u kvartovskom klubu, kaj je igrao u našem zagrebačkom Dinamu i napravio takvu karijeru"

Dino Franičević potječe iz sportske obitelji, rođeni je Zagrepčanin s Trnja za koje je posebno vezan, prije dolaska u Nur bio je profesionalno vezan uz NK Trnje. Završio je višu trenersku školu na Kineziološkom fakultetu u Zagrebu ima PRO licencu.

Njegov djed Dušan također je bio nogometaš, nogometnu karijeru je započeo u juniorima Concordije 1935. godine, a od 1939 igrao je u ZET-u, 1942 ponovno se vraća u Concordiju, a 1945 s još šestoricom suigrača pristupa Dinamu za koji je igrao do 1950. godine. Poznata je njegova izjava kada su ga pitali kako su bili plaćeni u Dinamu u to doba:"Kaj smo onda dobivali? Niš. Poslije treninga u četvrtak imali smo večeru kod 'Pelina'. A ovaj današnji stadion, u Maksimiru, gradili smo i mi igrači. Poslije treninga, tačke..."

O Nuru, Zagrebačkom nogometu i budućnosti četrdesetdvogodišnjeg stručnjaka s iskustvom seniorskog vođenja momčadi u trećoj ligi vodili smo zanimljiv razgovor.

- Nestaje onaj stari kvartovski nogometni štih što je u Zagrebu stvarao poseban natjecateljski naboj. Toga više nema, to nose nova vremena, ja mislim da nestaje ona draž koju je nogomet u Zagrebu imao, nema rivaliteta koji se osjećao među kvartovima kada se natjecalo koji je bolji, a nogomet je bio vrhunac toga dokazivanja.

Kako ste se našli u Nuru?

- Bio sam bez posla, a oni su imali ideju ustrojiti školu nogometa, nova dobra infrastruktura pružala je odličnu startnu osnovu, iskustvo sam imao i primio sam se posla. Nakon prvih porođajnih muka sada se nazire kako bi to trebalo izgledati u budućnosti.

Koliko je djece sada u školi?

- Stotinu i dvadeset, s njima rade 4 trenera, ja vodim juniore i kadete. Ostvarili smo dobar sportski rezultat, dobro smo lokacijski pozicionirani, naslonjeni smo na Folnegovićevo naselje i Borovje, a od tramvaja smo na pet minuta. Zbog nekakvih objektivnih razloga negativan imidž je pratio Nur. Radimo na tome kroz pedagoške metode da i to promijenimo.

Hoće li Nur i predsjednik Gzim Redžepi uspjeti zadržati visoki infrastrukturni standard koji sada ima?

- Sve je manje više novo, tako da samo treba to pametno održavati, Grad je puno uložio, to su naši novci i ovo je naš zagrebački kvart pred kojim je da izgradi novi nogometni imidž, a ja ću sa svim svojim iskustvom i nogometnim znanjem maksimalno doprinositi tome.

Trenirali ste Pjacu, hoće li se iz Nura uskoro pojaviti neki novi Pjaca?

- Ima talenata, treba puno raditi, a kad će se pojaviti nekakav dragulj to nitko ne zna. Moja je sreća da sam imao priliku raditi i nešto svoga znanja prenijeti Marku Pjaci, ozljeda u Estoniji zaustavila ga je na putu svjetske karijere, koju još može dosegnuti, njegov talent je ogroman, ljudske osobine najviše.

Zdenko Brgles naš stari trenerski znanac, trener Dinama Odranski Obrež javio nam se poslije podne.

- Cijeli prošli tjedan sam doma ležao zbog viroze, a onda jučer u jednom sportskom dnevnom listu osvane da sam podnio ostavku. Potpisani novinar nije ni bio na utakmici, a informaciju nije dobio od nikoga iz kluba. Predsjednik Pršir je zgrožen ovim postupkom.

Da nije Kororna?

- Nije to je povezano s mojim proljetnim alergijama.

Nazvali smo predsjednika Tomu Pršira:

- Od jučer u klubu nemamo mira, telefon ne prestaje zvoniti zbog informacije koju je novinar Konopljak napisao u izvješću s utakmice sa Zagrebom. Odmah po saznanju nazvao sam Konopljaka da demantiram ostavku Zdenka Brgleza, nije se javio, tek sinoć smo razgovarali. Na pitanje kako je mogao pustiti informaciju o ostavci trenera, rekao je da nije bio na utakmici, ali da je mislio da je tako. Uvijek nastojimo biti realni, pošteno voljeti svoj klub, a posebno vodimo računa za informacije koje idu u javnost, one moraju biti istinite, jer istina je vječna, a laži kratko traju, staloženo nam govori Pršir i dodaje,

- Zdenka Brgleza za trenera sam birao osobno, o njemu mogu reći sve najbolje, on ima puno povjerenja uprave kluba kojoj sam na čelu

RAVNICE – ZAGREB 0:0
RAVNICE: Bukovski, Piršić, Čagalj, Spičić, Novak (od 70. Ivković), Vučić, Mihić, Kos (od 46. Horvat), Toš (od 70. Rebić), Fulir (od 90. Krizmanić), Pavić (od 46. Manzin). TRENER: Dražen Bobinec.
ZAGREB: Gašparić, Čavala, Šarić (od 70. Coulibaly), Topić, Ćavar, Marković, Lonza, Vinčić, Kižlin, Regović, Medić. TRENER: Dražen Medić.
ŽUTI KARTONI: Novak, Pavić, Vučić, Spičić (Ravnice), Ćavar, Čavala (Zagreb).

Na prekrasno jesensko subotnje poslijepodne, malo tko je od Zagrepčana ostao ravnodušan. Maksimir je u tim vremenskim uvjetima nezaobilazna destinacija, pa je tako u ulici Fakultetskog dobra, na prilazu Zološkom, nastao pravi mali prometni kaos.
Ali ne i zbog okršaja bivšeg prvaka Hrvatske kod Ravnica. Jasno, igralo se bez gledatelja iz epidemiloških razloga, ali skupio se popriličan broj kibica sa svih okolnih strana, pa i na terasi kupskog kafića.
Bio je to derbi jesenskog dijela prvestva, 13. kola, u kojem je dotad prvoplasirani maksimirski klub dočekao trećeplasiranog prvaka države od prije sada već 18 godina. No, tom će podjelom na kraju najviše profitirati Lukavec, koji će pobjedom u Sutli (4:0) skočiti na prvu poziciju sa 32 boda, jednim više od Ravničana, ali i čak osam u odnosu na Zagreb, kojeg je pretekao i Dinamo. Onaj iz Odranskog Obreža...
U dvoboju dvojice Dražena na klupama (bio je tu i treći, asistent gostiju Madunović), svakome je pripalo po poluvrijeme. Medićevoj momčadi u dominaciji i posjedu izrazito ono prvo, a Bobinčevoj, drugo, u kojem je devetka domaćih, Darko Vučić, propustio realizirati i najbolju šansu na utakmici, a time i usrećiti momčad nekadašnjeg centrafora zaprešičkog, tada Inkera.
Vidjeli smo i nekoliko starih prvoligaških znanaca – Igor Čagalj (38), stoper koji se još u zimskom prijelaznom roku pridružio bivšem Tekstilcu, držao je konce obrane, a s broj sedam našao se tu i Matija Spičić. Ovaj bivši Pjesnik ponikao je baš u „Zagrebellu“, prošao kroz nekoliko naših klubova, da bi inozemnu karijeru gradio u poljskoj Wisli, Dinamu iz Tbilisija, Tavriji, Interu iz Bakua. No i sa 32 godine na leđima, bio je protiv „svojih“ među zapaženijima, iako ćemo za najboljeg aktera birati između dvojice vratara.
Najviše je pokušavao kapetan gostiju Kristijan Regović, 21-godišnji ofenzivac, najbolji igrač ovoga Zagreba u crvenim dresovima. No, baš kao ni Lovro Medić u vrhu napada, nije uspijevao pronaći put do mreže Bukovskog, 28-godišnjeg bivšeg švicarskog U-19 reprezentativca koji je ljetos stao na vrata Ravnica, nakon što je zadnjih godinu dana proveo u Lučkom i Kustošiji.
I dok je Dražen Medić i dalje; i trener, i menadžer, i predsjednik, za sportsku politiku kluba nebesko plavih boja, zadužen je već neko vrijeme Željko Adžić, jednom i hrvatski reprezentativac, bivši veznjak Dinama sa početka 90-tih (97 nastupa, 26 golova), a za koji je zapravo debitirao još 1986. godine. Danas, i poznati vinar, ne krije klupske ambicije - ulazak u viši rang natjecanje, 3. ligu! - To je naš cilj, i sljedeći željeni iskorak, priznaje Adžić.
No, što reći o budućnosti Zagrebaša. Nekoć klub iz Ulice Pjesnika preselio se za stalno u svoj kamp u Veslačkoj, i od napuštanja prvoligaškog društva u sezoni 2015./2016. strmoglavo je tonuo sve do ovoga četvrtoga ranga našeg nogometa. Bolje upućeni kažu nam da se Medić poslovno oporavio i da bi mogao krenuti s uzdizanjem posrnulog kluba. Ili je to tek samo navijačka želja onih starijih i najvjernijih drukera, nismo dalje provjeravali...
Činjenica jest da Zagreb i dalje ima svoje momčadi u pionirima i kadetima Prve HNL (ne i u juniorima koji igraju u Središtu), ali zajedno su svega osvojili – 5 bodova! Kadeti su zacementirani na zadnjoj poziciji s tek jednim osvojenim bodom u deset utakmica (-25 gol razlika), dok su pioniri mjesto iznad posljednjeg sa četiri boda. I postavlja se pitanje do kada će Medić uspjeti održati te mlade kategorije u navedenim natjecanjima.
Ravničani, pak, vjeruju da će titulama Druge zagrebačke nogometne lige, pa onda i Prve, dodati i ovu 4. lige Središta Zagreb. I na najboljem su putu; jer su možda ispustili vrh drugim remijem u nizu, ali i dalje su jedina neporažena momčad prvenstva, te im je ovo bilo tek prvo domaće ispuštanje bodova, ne računajući minimalan poraz u Kupu od Dubrave. Zagreb, recimo, bilježi čak tri poraza (vani od Lukavca 2:1 i Hrastja 2:0, te kod kuće od Dinama 1:2). U svakom slučaju, bit će zanimljivo da samoga kraja.

Zdenko Brglez trener koji je prošle sezone spasio Zelinu od ispadanja iz 4.HNL središte, a nakon što je shvatio da uprava prigorskog kluba iz grada vina nije zadržala ni kostur momčadi odstupio neposredno pred početak prvenstva preuzeo je turopoljski Dinamo iz Odranskog Obreža.

- Nisam imao namjeru ponovo na klupu nakon Zeline, nagovorili su me ljudi iz uprave koje dobro poznam, s trenerom Bašićem su se rastali ljudski što im vjerujem. Dogovorili smo se do proljeća, a nakon toga sjesti i vidjeti što dalje, ako se moje ambicije poklope s njihovim možda suradnju i nastavimo, objašnjava povratak na klupu popularni Brgla.

Ne može se aktivno bez nogometa?

- Tako nekako. Cijeli život sam u njemu, a mislio sam se odmoriti i sa strane promatrati. Ne da mi vrag mira, fali mi taj adrenalin.

Nakon što se u NK Brezovica oporavili od šoka neuspjeha plasmana u 4. HNL središte u kvalifikacijama s Rugvicom Sava 1976, uprava je pristupila receptu koji je mnogim klubovima ostvario san u viši rang, dovela je Renta Jurčeca za trenera.

Jurčec je danas predstavljen igračima, potom je odradio i prvi trening.

- Ovakve uvjete malo tko ima. Infrastruktura je za treću ligu, a financijski klub je stabilan. Pozitivnim pristupom i povratkom vjere igračima da oni mogu ostvariti cilj koji je pred nas stavila uprava, a to je treće mjesto koje osigurava direktan ulazak u rang više, rekao nam je Jurčec nakon predstavljanja igračima.

Predstavljanje je promatrao nama poznato lice Darko Janječić Žica u društvu s predsjednikom i članovima uprave kluba koji su se ubrzo povukli na sastanak. Pitali smo popularnog Žicu otukada on u Brezovici, je li možda ima nekakvu službenu ulogu.

- Ma ne, ja sam tu iz susjedstva, a i kumovi su mi u upravi, prijatelj sam s Jurom pa sam došao pozdraviti ga i pogledati trening, uz tajanstven osmjeh pojašnjava Žica i pozvao na kavu u kafić na katu koji nas je iznenadio svojom prostranošću i uređenjem interijera. Uz onaj Trešnjevkin to su dva najljepša kafića na nogometnim terenima Zagreba i njegove okolice.

Rugvica Sava 1976 u uzvratnoj utakmici pobijedila je Brezovicu i tako se plasirala u 4. HNL Središte. Legenda Dugoselskog nogometa Emanuel Benković nakon što su ga se olako odrekli u njegovom matičnom klubu zbog racionalizacije budžeta i podmlađivanja momčadi nastavit će zabijati u susjedstvu na terenima u Rugvici i Sopu kao značajno pojačanje plavo-žuto-crnih kojima je pristupio netom nakon završene uzvratne kvalifikacijske utakmice.

BREZOVICA - RUGVICA SAVA 1976 3:1 (1:1)

BREZOVICA - Igralište u Brezovici. Gledatelja: 350. Glavni sudac: Kožar (Donja Stubica). Pomoćni suci: Sokolić (Novi Golubovac i Petriško (Donja Stubica). Delegat: Bjelanović (Sisak).

Strijelci: 1:0 - Kulašević (14), 1:1 - Janeš (25), 2:1 - Fabijanec (62), 3:1 Sokić (90+2) 11 m.

BREZOVICA: Pedić, Šoštarec, Gorski, Peček, Gorše, Zirdum, Altić ( od 57 Šegota), Kulašević (od 57 Smolčić) Fabijanec, Sokić, Skender.

Trener: Nikola Pustak.

RUGVICA SAVA 1976: Marić, Bošnjak, Perković, Kušeković (od 46 Ćuković), Barberić, Ivandić (od 78 Rašić), Belić, Janeš, Noršić (od 35 Koloraš), Mizan, Filipović

Trener: Mario Pavlović

Prvi kvalifikacijski sraz za plasman u 4. HNL Središte u Brezovici istoimenog kluba i Rugvice Sava 1976 iz općinskog središta Rugvica pripao je domaćinu 3:1. Na igralištu u Brezovici okupilo se 350 gledatelja oba kluba, zanimljivo oba imaju i navijačke skupine. Bilo je to u pravom smislu suprotstavljanje istoka i zapada sa svim onim što ove dvije riječi predstavljaju, koju simboliku nose i na što nas asociraju. Brezovica je poznata po Draškovićevom dvorcu koji danas nije u najboljem stanju, dapače u takvom je da bi se svi skupa zbog toga trebali sramiti, a i po dječjem Caritasovom domu iz novije prošlosti, dok je Rugvica poznata po trgovini IKEA koja se tamo smjestila donoseći dobrobit od komunalnog doprinosa pretežito naseljenom bosanskom življu. Boja Brezovice je zelena, a Rugvice plavo-crno-žuta, po svemu ovo je sraz dvaju polova s dvije strane grada Zagreba, zapadnoga i istočnoga.
Zeleni su s prvim sučem zviždukom silovito napadali, opsjedali su gol Marića koji je najzaslužniji da Rugvičaani nisu slomljeni na samom početku utakmice. Kulašević je bio strijelac vodećeg gola Brezovice, a napadi su se smjenjivali, Marić je čudnovato obranio sve domaćinove pokušaje da povećaju vodstvo, a pri tome imao je pomoć i stativa, gol je kao što se to kaže u nogometnom žargonu visio u zraku. I kako to biva u vrijeme najveće ofenzive Brezovice od rijetkih izleta gostiju pred gol domaćina pretvaraju u pogodak. Nastojanja domaćina da ponovo dođu u prednost do kraja prvog dijela nisu uspjela.
U drugom dijelu važnost utakmice učinila je svoje, pojačana nervoza i bolja momčad domaćina došla je do prednosti preko Fabijanca, a u sudačkoj nadoknadi potvrda pobjede i za konačni 3:1 golom Sokića iz kaznenog udarca.

Trener gostiju Pavlović na kraju utakmice u pokušaju fizičkog napada na suca Kožara podsjetio ga je da je i on iz Stubice spominjući mu majku. Brezovica s lijepom prednošću ide na uzvrat.