Damir Milinović (49), donedavni trener krapinskog Zagorca koji je već na novoj dužnosti u NK Dubravi TK u „ligi 12“ u koju nije uspio ući s Krapinom, još nije dao jasan i vjerodostojan odgovor zbog čega nije postignut i najviši domašaj u povijesti zagorskog nogometa. Neće ga nikada ni dati (može se samo nagađati), premda je sasvim sigurno, kako je Zagorčevo prvo mjesto u središnjoj skupini 3. HNL s deset bodova prednosti, rezultat vjerojatno drugi po vrijednosti u više od 100 godina postojanja krapinskog kluba. U tome je Milinovićeva zasluga od golemog značenja. U ovom slučaju spojili su se Milinovićava hrabrost da dođe iz drugog (primorskog) zavičaja i zagorskog mentaliteta koji nije zagrižen, odbojan ni primitivan prema „ljudima sa strane“, nego naprotiv. Konačno ni otac Ljudevita Gaja nije bio Zagorec, nego Slovak. Iako su dosad treneri Zagorca bili najdalje iz Zagreba (primjerice Bezer i Smolek, te Jurčec iz Laduča), što je u neku ruku davalo prednost domaćima (Bartolić, Mitrečić, Vincelj, pa i Belanić), ali oni kao da nisu bili toliko cijenjeni i podržavani, kao oni iz Zagreba. Primjerice, Bartoliću nije angažiran odgovarajući vratar i to ga je stajalo pozicije i afirmacije. Milinović je unio pobjednički duh kojemu je najvažniji igrač bio vječni Matija Smrekar (33), za kojega mnogi i dalje tvrde da je najbolji zagorski „španer“ svih vremena, bolji i od fantastičnog strijelca „Bačeka“ Frinčića, sedamdesetih nogometaša Oroteksa. Naravno, ako izuzmemo zagorske internacionalce Matuša i Prosinečkog.
Milinović tvrdi kako se osnovni razlozi posrtaja u Bjelovaru protiv Ždralova bili ozljede Smrekara i Pelka, dva tjedna prije presudnog dvoboja i neiskustvo igranja jedne utakmice koja je odlučujuća. To je točno, ali nije jedino točno i čini se pomalo pojednostavljeno. Postavlja se pitanje je li forma bila dobro tempirana, je li Strabić bio sposoban igrati središnjeg igrača vezne linije i je li Landripet, na desnom beku, bio neka garancija. Milinović to nije izrekao, ali je očito kako Uprava u igračkom smislu nije učinila sve što je trebalo. Igrači koji su dovedeni u zimskoj pauzi nisu bili na potrebnoj razini, osim Luke Kožića koji se ubrzo ozlijedio. Odlazak Antonia Majcenića najviše se osjetio. Zagorec nije opravdao svoju deset bodovnu prvenstvenu prednost i nije potvrdio dominaciju središnje trećeligaške skupine u hrvatskom (polu)amaterskom nogometu koja je možda bila samo mit s obzirom da je izgubila prvo mjesto i u tradicionalnom nadmetanju regija.
Kada smo na jednoj utakmici, u proljeće u Rudešu, upitali Stjepana Merkaša Krojfa (64), predsjednika županijskog saveza, savjetnika predsjednika HNS-a i brata predsjednika Zagorca, koji nije bio najbolji igrač svih vremena, ali je najviše dogurao u funkcionarskom smislu, hoće li Krapina ući u „ligu 12“, njegovo odgovor bio je pomalo iznenađujući: „Za to nam treba penez“.
To je sasvim odudaralo od informacije objavljene 16. travnja 2022.:“Na tradicionalnom preduskrsnom domjenku u Začretju, u restoranu Dunav, Stjepan Merkaš okupio je dvjestotinjak ljudi iz svijeta politike, sporta, poduzetništva i kulture. Između ostalih prisustvovali su mu: Mirko Barišić, Tomislav Svetina, Ivica Todorić, Branko Mikša, „poznati novinar“ Blažičko i drugi. Merkaš i Barišić , prije početka, razmijenili su govore.“
Nije se moglo drukčije zaključiti nego da je to priprema za „ligu 12“. U svakom pogledu. Jer u tom trenutku nije moglo biti važnijeg pitanja od plasmana Zagorca u najviši rang u povijesti. Već i zbog osoba koje su tamo pozvane: Barišić, Svetina, Mikša, Blažičko, pa i „propali“, ali i najbolji Mikšin prijatelj Ivica Todorić. No, već 30. travnja u Rudešu Stjepan „Krojf“ izjavljuje onu, sada čuvenu rečenicu „o penezima“.
Prisjećamo se i u jesen prošle godine, još jedne „Krojfove“ poruke, kada još nije bilo uvjeta ni za Zagorčevu licenciju: „Gradonačelnik kaže, dosta vam je jedinstvena hrvatska liga“.
I što se na kraju dogodilo: gradonačelnik Gregurović 7. lipnja 2022., dan prije utakmice u Bjelovaru, priređuje prijam za NK Zagorec i izjavljuje: „Postigli ste fantastičan rezultat na ponos cijelog našeg grada.“ Je li to bio poticaj za sutrašnji dan i još veći podvig ili poruka: dosta je bilo, jedinstvena HNL je naš najveći dosadašnji uspjeh i pričekajmo kako ćemo dalje?
A za dalje, opet će "trebati peneza". Čak i za ostati u ovoj novoj Drugoj HNL. Trener Milinović je otišao, na putu su i Bruči, Braun, Hoić i Pelko, možda i Kožić. Morat će se platiti ovi ili neki drugi.
2. NL 
