SportNews.hr

Poslije punih 15 godina opet sam prošao po stepenicama Maksimirskih dvora. Na utakmice sam dolazio u novinarski prostor dok mi 2019. nisu uzeli akreditaciju, ali u Dvore nisam, od kad sam prestao biti glavni urednik SN. Sada tu stoluje ponos naše generacije: Ante Čačić (1953) trener i sportski direktor. Bila su to svojedobna lijepa druženja: Tironi, Čačić, Vukelić, Tuđen… Čačić i Tironi bili su prijatelji. Ako bi krajem svibnja osvojio „duplu krunu“ Čačić bi po mnogim pokazateljima postao najuspješnije trener Dinama u povijesti kluba. Možda će netko pitati po kakvim kriterijima? Ako ni po kojima  drugima onda je to činjenica da je do najviših dometa Čačić  dolazio u najkraćim rokovima. U njegovim nastupima nije bilo praznoga hoda.

 Vi ste, gospodine Čačić, u posljednjem desetljeću 20. stoljeća i prvih godina 21. stoljeća bili trener manjih klubova od Dinama. Sjećam se u istom čarter avionu putovali smo na mnoge utakmice Dinama u inozemstvo. Vi ste to radili o svom trošku. Je li to bilo u svrhu usavršavanja vašega trenerskoga poziva, ili ste kao navijač željeli Dinamo vidjeti u inozemstvu u živo?  Činili ste mi se kao čovjek koji ne sklapa površna prijateljstva, nikoga ne vuče za rukav. Uvijek se osjećala crta osobnoga dostojanstva. Vaša upornost bila je tolika da se jednostavno činilo, kako je takav čovjek jednostavno  osuđen na uspjeh, kad tad?

-Gledao sam sve utakmice i doma i vani, a posebno me zanimao Dinamo u inozemstvu. To je u neku ruku bila investicija u samoga sebe. Ja nisam bio vrhunski igrač i nisam imao jaki menadžerski lobi koji bi me gurao. Sve sam postizavao sam. Ja sam poznavao puno ljudi, ali nisam vukao za rukav u onom negativnom smislu. Trenirao sam zonske i regionalne klubove. Ušao sam kroz Dubravu, afirmirao se u Zadru, tako da smo iz treće ušli u drugu ligu bivše države koja na kraju nije igrana. Kad sam preuzeo Dinamo 2011. neki vaši kolege doživjeli su to kao da sam pao s Marsa. A iza mene bilo je treniranje sedam prvoligaša i tri  kluba koje sam  uveo u prvu ligu. Nikada nisam ispao iz prve lige.  Mene su preporučili isključivo rezultati.

Vaša karijera imala je prirodni i kontinuirani tijek, potpuno u suglasju s logikom. Vi niste preskakali razvojne dionice ni doživljavali izvanredna unapređenja i tek ste s 58 godina prvi put postali trener Dinama. Sa 68 drugi put. U međuvremenu sa 62 postali ste izbornik. Konačno nisu ni u politici svi u godinama Sanne Marin, neki su Biden i Trump. Na Europskom prvenstvu 2016. u Francuskoj nedostajala vam je doza sreće kakvu je Zlatko Dalić uvijek  imao. Kako to komentirate?

-Žao mi što nisam prije došao u Dinamo jer bih u tom slučaju vjerojatno ostvario i međunarodnu karijeru. Neki su treneri prerano dobili šansu u Dinamu. Poslije Dinama teško se opet motivirati za treniranje u hrvatskoj ligi. Ako vam se baš ne posreći pa da odete u inozemstvo. U Dinamu sam najstariji debitant poslije Otte Barića, a također i u reprezentaciji. Biti izbornik naše reprezentacije kruna je karijere. Na Europskom prvenstvu u Francuskoj sreća nas nije nimalo pomogla. Bili smo prvi u jakoj skupini sa Španjolskom, Češkom i Turskom. U osmini finala dobili smo Portugal poslije europskoga prvaka. Primili smo gol u 117. minuti odmah nakon što je Perišić  pogodio vratnicu. Tu je zapravo stvorena generacija za srebro u Rusiji. Pridodao se samo Rebić. Atmosfera oko reprezentacije je u mom 25-mječnom  razdoblju bila je jako loša. Zbog svastike i drugih razloga 18 mjeseci na domaćem terenu igrali smo bez publike.

Duboko mi se u pamćenje urezao 14. rujna 1999. u Manchesteru, poslije utakmice M. United – Dinamo. Glavni urednik Sportskih novosti Darko Tironi umire, a vi ulažete nadljudske napore da ga spasite. Pokazali ste silnu odvažnost, humanost i vještinu u pružanju prve pomoći. Na žalost Tironi je na licu mjesta umro. On je doduše bio vaš prijatelj, ali tu vašu predanost u najtežim trenucima nikada neću zaboraviti. Pokazali ste se kako velik čovjek.

-Bili smo prijatelji i zajedno smo bili na tribini za vrijeme utakmice. Zajedno smo krenuli autobusom prema hotelu. Darko se požalio da ga jako stišće u prsima, polegli smo ga na hotelski trosjed i  pružili prvu pomoć. Ali pomoći nije bilo. Na jesen će biti 24 godine od toga tužnoga događaja.

U manje od dvije godine efektivnoga treniranja Dinama: 11 mjeseci, od 2011. do 2012., te ovih 11 mjeseci od  21. travnja prošle godine vi ste  u neku ruku učinili čudo. U samo 22 mjeseca kumulativnoga djelovanja dva naslova prvaka, jedan Kup, jedan super-kup i dvije grupne faze Lige prvaka. Sada ste u situaciji da se taj učinak  za kratko vrijeme bitno poboljša. Koliko  su ova previranja djelovala na igrače? Prate li oni zbivanja u klubu?

-Pa ako i prate mislim da to nije ostavilo traga. A što se tiče moje uloge u povijesnim rezultatima Dinama svakako da pratim i svoj ulog. Po mojoj analizi posljednjih pet godina bilo je najbolje razdoblje u povijesti kluba. Pa ako tako bude išlo i dalje i sa mnom u toj bitnoj ulozi, svakako ću biti iznimno zadovoljan. Imam godina, ne osjećam se star.

Još prije desetak dana pobojao sam se za Dinamo. Posljednja kriza upravljanja sličnih razmjera – ali iz različitih pobuda - prije ove, dogodila se 1972. Skupština je 21. listopada trajala sedam sati. Smijenjeni su tadašnji predsjednik Dragutin Božić i dopredsjednik, sada predsjednik Mirko Barišić. Razlog bio je  obračun s hrvatskim nacionalizmom. Kriza rezultata trajala je deset godina. Ništa nije osvojeno osim Balkanskoga kupa. Ćiro Blažević je 1982. prekinuo taj post. Tu temu s gospodinom Čačićem nismo otvarali. Druga su vremena. Nije za usporedbu.

Vi niste samo trener nego i sportski direktor. Koliko u ovim okolnostima imate mogućnosti svoje dužnosti obavljati u punoj mjeri. Uloga sportskog direktora zahtjeva dublji, najdublju stručni pogled. Da li dolazak Daria Šimića u najuži upravljački  krug kluba znači i sužavanje vaših stručno-organizacijskih ovlasti?

-Ja sam ovdje praktički godinu dana i ni jedan transfer bilo dolaska ili odlaska nije obavljen, a da me se nije pitalo.  Škola radi dobro, Tomislav Butina radi dobro,  s njim surađujem iskreno i kvalitetno. Kao i s Marijanom Vlakom u njegovu djelokrugu. Mi smo u reprezentativne vrste u ovoj akciji dali 25 igrača. Ne mogu se svake godine izbaciti po jedan Olmo ili Šutalo. Dario Šimić je tu da oploditi, oplemeni rad škole i pojača skautsku službu. Tu još ima dosta prostora.

Kao da vam nedostaje Dinamo II? Možda bi bilo bolje da ste koncentrirani prema jednom klubu, nego da igrače šaljete na različite adrese. Gledam Brkljaču u Dubravi, nije nešto bajno?

-Kada već ne možemo igrati „ligu 12“ bilo bi bolje da se usmjerimo prema jednom klubu. No, vidjet ćemo.

 Pred vama su dva najteža natjecateljka mjeseca. Već iduću srijedu 5. travnja u Šibeniku igrate polufinale Kupa i 8. travnja počinje posljednji četvrti krug prvenstva. Da biste 24. svibnja igrali u finalu Kupa morate pobijediti u Šibeniku. Od tamo nosite dvije loše uspomene: teška ozljeda Boška Šutala 28. kolovoza i prvenstveni poraz 11. ožujka. Kako će biti sada?

-U Šibeniku nas je pogodilo dosta teških okolnosti. Mi svoju kvalitetu dokazujemo kroz pas igru, a ove teške podloge ne idu nam u prilog. Osim toga Šibenik je sasvim druga momčad nego je bio jesenas. No, mi želimo duplu krunu. Nama je bitno da se oporavi Petković. On je jako važan za igru protiv postavljene obrane.

Kada očekujete povratak B. Šutala među kandidate za najbolji sastav?

-Oporavak i povratak Boška Šutala nije tako brz kao što smo očekivali. Očekujemo ga na početku priprema za sljedeću sezonu.

Da li je momčad igrački i psihološki spremna za osvajanje oba trofeja?

-Finiš prvenstva je tu. Moramo biti ozbiljni i mobilni. Proljeće je uvijek teško. Otišli su nam Oršić i Ademi, ali mi imamo kvalitetu.

Vjerojatno već razmišljate i o momčadi za novu sezonu. Tko bi mogao otići? Da li je među njima i Drmić?

-Ne mogu se osvrtati na svaki naslov i podnaslov u novinama. Drmić ima važeći ugovor i veliki je profesionalac. Drmić je u potpunosti opravdao svoj dolazak. Daje sve za momčad. U vrhu napada izmjenjuje  se s Petkovićem. Vidjet ćemo.

Piše se da bi Bećir Omeragić, stoper iz Zuricha mogao biti vaš najveći posao otkada ste u klubu?

-Imamo potrebu pojačati se na toj poziciji. Tim više što uvijek postoji mogućnost odlaska Josipa Šutala. No, još nismo odlučili jer imamo i unutrašnje rezerve među mladim stoperima u klubu ili na posudbi. To su Gurlica, Živković i Braun.

Govori se i o dolasku Žana Vipotnika (21) iz Maribora?

-Svaki mladi igrač te dobi koji se ističe nas zanima. Pa i Žan Vipotnik.

Kakvi su izgledi za povratak Marka Tolića? Ima li za njega mjesta u budućoj konkurenciji?

-Tolić je sjajan dečko i odličan igrač. Da nije otišao na posudbu, kod nas u ovoj situaciji ne bi došao do izražaja. Mi imamo dosta igrača na njegovoj poziciji. Mislim da mu je odlazak na posudbu u Maribor bio vrlo dobar potez.

Bilo je čak i riječi o reotkupu Mislava Oršića?

-Ne znam koliko je to realno. On se isticao upravo igrama protiv engleskih klubova. Kad je došao momčad mu je bila u natjecateljskom ritmu. Poznajući njegovu upornost vjerujem da će Oršić dobiti šansu u Southamptonu.