Foto: Djuka /Mario Ćuže
INTER - DINAMO 0:1 (0:0)
ZAPREŠIĆ - Stadion Ivan Laljak Ivić. Gledatelja: 1500. Glavni sudac: Župan (Bjelovar) 6. Pomoćni suci: Kezele (Rijeka) i Pepur (Split). Četvrti sudac: Titlić (Hrvace). VAR: Vidulin (Kanfanar). AVAR: Đurak (Stupno). Delegat: Jurišić (Osijek). Kontrola suđenja: Trampus (Osijek).
Strijelac: 0:1 - Ćuže (61).
INTER: Hadžikić 6, Van Bruggen 6, Soldo 6, Grgić 5,5 (od 77. Barić -), Rom 5,5 (od 70. Mitrović 6), Marasović 6, Postonjski 6 (od 70. Mazalović 5,5), Bosec 6, Mlinar 6, Andrić 6, Mamut 5,5 (od 78. Zamouri -). Trener Ivković 6.
DINAMO: Zagorac 6, Hrvoj 6, Theophile Chaterine 6, Šutalo 6 (od 87. Dilaver -), Moubandje 6,5, Moro 6,5 (od 63. Gojak 6), Franjić 6 (od 87. Ademi -), Oršić 6,5, Ćuže 7, Marin 5,5 (od 46. Ivanušec 6), Kulenović 5,5 (od 80. Kadzior -). Trener Jovićević 6.
Ocjena utakmice: 6.
Igrač dvoboja: Ćuže (Dinamo).
Dinamo je minimalno pobijedio u Zaprešiću protivnika koji već dugo nema realnih izgleda ostati prvoligaš. Iako je Dinamo osigurao naslov prvaka i njegovi igrači nemaju osobitog motiva ono što momčad pruža u nastavku prvenstva nije nikakva garancija da će ponoviti rezultate ove i prethodne sezone. Olmo je otišao i to je nenadoknadiv gubitak, ali se ne vide pokušaji da se ustanovi nov sustav igre. Svježi juniori koliko god talentirani bili još nisu zreli. Nije jasno ni što će igrati - ako će igrati - Ivanušec i Majer.
Teško će Dinamo moći dalje uspješno, s gazdom u egzilu (progonstvu, doduše dobrovoljnom, kako bi izbjegao zatvor), pod teretom prvostupanjske kazne i realnošću novog sudskog procesa. Ono što je iza njega je vrhunac vrhunaca. Teško je prisjetiti se da osoba izbjegla pod pritiskom prvostupanjske kazne i novog sudskog procesa, upravlja klubom iz druge države i da se pritom postignu i zapaženi međunarodni uspjesi, kao što je uspjelo Zdravku Mamiću. Toga čini se dosad nije bilo. Ne samo u nogometu nego i politici i drugdje. Argentinski diktator Juan Domingo Peron, popularan u javnosti, inače i mecena nogometnog kluba Racing iz Buenos Airesa, jednog od pet najuspješnijih argentinskih klubova, po kojem se zove i stadion - poslije uklanjanja s vlasti 1955. - nije imao nikakvog pristupa klubu sve do povratka na vlast 1973., nakon 18-godišnjeg progonstva u Španjolskoj. Afganistanski kralj Mohamed Zahir Šah, prijatelj Tita, srušen je 1973. i ostao je bez ikakva utjecaja do povratka u kraljevsku palaču iz egzila u Italiji 2002. Drugi svrgnuti se nisu ni vraćali s glavom na ramenu. Naš Zdravko Mamić ima privilegiju da upravlja Dinamom i iz progonstva. Teško će to još dugo ići jer Zdravko Mamić neće moći pronaći trenera takve osobnosti i takve razine kakav je bio Bjelica, a da ga taj isti gazda Zdravko ne doživljava kao nepodnošljivu konkurenciju. Nije Bjelica karakterno idealan, no znao se pritajiti. On je tašt, ali mu Zdravko nije puhao izravno za vrat, kao svojedobno Halilhodžiću, iza kojega je bila veća igračka i duža trenerska karijera. S Bjelicom je dosta dugo surađivao, premda je Mamić stalno vrebao prigodu da ga se riješi, kao visoko plaćenog konkurenta. Ne može netko biti bolji i vredniji od njega! Šansa se pojavila s Covidom 19. Za europske domete Dinamu treba trener najviše klase, skup i s jakom osobnošću. Ovo da će netko biti trener, a iz pozadine s momčadi zapravo zapovijedati braća Mamić, neće ići. Drugi je problem i to što je Zdravko Mamić već po samoj prirodi svog trenutačnog položaja, sve dalje od stvarnosti. Možda je korona donekle usporila nogometne i druge procese, ali teško će ovako moći dalje na Bjeličinoj razini rezultata. Zdravko Mamić je jednostavno predaleko za nov, ozbiljan izazov.
HNL 
