Mirka Labrovića (53), dosadašnjeg trenera Intera, presreli smo na putu prema Sinju. Vozio se doma poslije sporazumnog raskida sa zaprešićkim drugoligašem.
"Jutros smo se sporazumno razišli. Žao mi je, nisam uspio, iako sam radio pošteno. Posebice mi je žao što u četiri kola nismo zabili ni jedan gol."
Zašto ste uopće dolazili kad je mnogima bilo jasno da s ovom momčadi nema kruha?. Možda je povratak Nikole Raka dao zračak optimizma, ali on je potpuno razočarao?
"Jednu skupinu igrača nisam poznavao i mislio sam da bih među njima mogao naći neke koji bi mogli pomoći očvršćivanju", rekao je sada već bivši trener.
Labroviću se nema što zamjeriti, on je došao "trbuhom za kruhom" i logično je što imao nadu kao uostalom i njegov pomoćnik i novi trener Ernad Skulić (41).
Još se poslije prvog kola i utakmice sa Croatiom na domaćem terenu (0:0) činilo da bi možda nešto i moglo biti, ali nakon onoga katastrofalnoga susreta s Varaždinom (0:1) 27. kolovoza, također u Zaprešiću, u kojem su i gosti bili ispod svake kritike, postalo je jasno kako je možda i sve izgubljeno. Tada se konačno shvatilo kako je Inter ostao bez: Šrolera, Solde, Marjanovića, Vranjkovića, Goričana, Dobrića, Zdunića i Abramovića.
Premda su takve usporedbe nerealne, ali mogu biti prilog objašnjenju: Inter je imao bolju momčad 1972. nego sada. Tada se borio u kvalifikacijama za Zagrebačku zonu, a igrali su Klarić, Fistrić, Skurijeni, Turković, Ostreš, Frankol, Kosić, Gomboc, Štrkljević, Martinko, Matuško. Neki su danas na žalost već pokojni.