Nogometni trener ima najnezahvalniju ulogu u hrvatskim nogometnim klubovima, ma koliko bio stručan, imao iza sebe karijeru ili bio na njenom početku, pritisak je ogroman i tanka nit je od "pukovnika do pokojnika". Nogomet je kažu emocija i strast, racionalan nitko nije pod njihovim utjecajem i zato nastaju lomovi, a i euforična obećanja zavisno čiji je proizvod emocije, poraz ili pobjeda.
To je najbolje osjetio na svojoj koži Ivan Božić trener Dubrave TK. U prošlom 4. kolu njegova Dubrava TK dočekala je Dugopolje i izgubila, bio je to jedan od onih dana kada se čini da se i nebo protiv tebe urotilo. Već se po gradu, a uvijek ima onih koji sve znaju i sa svakim su prijatelji, a to bi trebalo značiti i da su pouzdan izvor pustili glasove kako se Božiću stolac ozbiljno trese, vjerojatno je i do njega nešto došlo. Pričali smo, bolje rečeno pokušali na tu temu nešto doznati, on nije bio voljan bilo što reći, jedino što jest bilo je: "Dugo je prvenstvo i Real izgubi što ne bi smio, a Dugopolje nije momčad za podcijeniti".
Osluškivali smo danas vijesti iz Zmijavaca, jer nam se činilo da bi danas ako Dubrava izgubi mogle glasine i proizvesti nekakav učinak, znamo mi Roka i njegove emocije.
Dubrava je pobijedila Croatiju u Zmijavcima, anulirala "minus" iz prošlog kola i to je bio razlog da nazovemo Božića.
-Poslije najtežeg gostovanja vraćamo se s pobjedom koja je zaslužena ponosan sam na ove momke koji su ovako reagirali jer nakon poraza “domaćeg” od Dugopolja kojeg nismo zaslužili jer smo minimum trebali uzeti bod, ali nije lopta željela ući, znao sam da će nam se to vratiti jer ekipa koja stvara prilike mora joj se vratiti a ekipa koja nema igru i prilike teško se može nadati. Bitno je da ekipa vjeruje što im stalo ponavljam i govorim da u svaku utakmicu moramo ulaziti s gardom pobjede nikoga se bojati ali svakoga poštivati. Trener je najponosniji kada ima ekipu koja ga prati i slijedi zato sam ja od prvog dana ponosan na ove dečke, govori zadovoljnim glasom Ivan Božić