Zubato sunce u deset ujutro obasjava stadion na Kantridi, Zoran Bogolin par minuta prije izlazi na travnjak dobro umotan, pored hladnoće još i propuhuje i studen se probija do kostiju. Pozdravljamo se sa Žabecom jedinom prinovom u rosteru crno-bijelih, a netko od suigrača dobacuje "Žabec je pozvao osobnog fotića". Nije Žabec taj koji je zaslužan za posjetu treningu već posao nevezan za nogomet zbog kojeg se nalazim par dana na Kvarneru. Luka Kožić je isto tu, kontinentalac koji se već priviknuo na morski zrak.
Zoran Bogolin, trener, a i "Katica za sve" zrači energijom, jer on se najbolje osjeća kada je na zelenom travnjaku, radilo se o utakmici ili treningu. Čovjek jednostavno živi nogomet, uspješan je poduzetnik, suvlasnik vrlo profitabilne tvrtke koja mu osigurava izvrsne prihode, može što želi, a on se odlučio za vječnu borbu u nemilosrdnoj nogometnoj areni. Bogolin ne gradi vile, apartmane, ne juri za oplođivanjem zarađenog kapitala već uživa u plodovima svoga rada na način koji ga najviše čini sretnim, a to je biti dio nogometne scene.
-Očekuje nas pakleno proljeće, puno njih ima ambiciju prema 1.NL, Križevci, Kustošija, Mladost Ždralovi, Karlovac i mi, znate i sami kakav je to rašomon. Mi smo spremni za potući se, ali sam oprezan, nismo jednom popili gorku pilulu nepravde. Momčad nismo mijenjali, samo smo doveli Žabeca da pojačamo napad, imamo malo napadača kroz smijeh govori Bogolin.
Kada ćete se vratiti u Opatiju, ima li tu kakvih pomaka?
- Opatija je vodeća turistička destinacija u Hrvatskoj, što je Dubrovnik na jugu to je ona na sjeveru, prihodi od turizma nisu zanemarivi, svi građani Opatije doprinose tome, ali oni imaju i druge potrebe, a jedan je i sport. Naša škola nogometa je poznata, brojnost članova je iznimna što govori da je interes tih istih građana veliki, osobno sam puno toga doprinio da gradski oci počnu drukčije gledati na nogomet, a sada je došlo vrijeme da se posvetim sportskim rezultatima, a na vlasti i glasačima koji istu biraju je da se pobrinu da ne budemo podstanari. Pomalo mi postaje svejedno hoćemo li igrati na našem stadionu ili na Kantridi, to nije moj posao uostalom ja ne moram svake četiri godine na izbore, meni je svaka natjecateljska, sezona po sezona.
Odlazimo sa Kantride kojeg još mnogi smatraju jednim od najljepših stadiona na svijetu, poznatog po jedinstvenom položaju na samo 2 m nadmorske visine i zamljišam kako će izgledati ovaj ambijent kada se izgradi futurističko zdanje koje najvljuje predsjednik Rijeke Mišković.
Kada si u godinama u kojim sam nostalgija za starim vrijednostima prevladava eventualne benefite modernog, estetike za kataloge koja je u funkciji multifunkcionalnosti, ako trgovački centar ne uspije, skladišta sigurno hoće. Kantrida je naslijeđe koje zavređuje drugi pristup.