Poraz Dinama u Lilleu (4:0) bio je više od još jedne teške europske večeri, bio je ogledalo svih taktičkih, organizacijskih i mentalnih slabosti koje se pod Marijem Kovačevićem sve teže skrivaju. Lille je bio bolji, brži i konkretniji, ali problem nije samo u snazi protivnika. Problem je u tome što Dinamo nije imao ni jasan plan ni prepoznatljiv koncept igre.
A za to odgovornost ne mogu snositi samo igrači. Njih postavlja, usmjerava i priprema trener.
Plan koji nije postojao dulje od deset minuta
Kovačević je nakon utakmice rekao da je ideja bila stajati u bloku i zatvoriti prostor za tranziciju. No ta je ideja nestala čim je Lille povisio tempo. Dinamo je izgledao raspršeno, linije su bile razvučene, a reakcije usporene.
Ako se “blok” raspadne nakon prvog pritiska, onda to nije do blok-igre, nego do: pogrešnog pristupa, loše pripreme, nedostatka jasnih uloga.
Trener mora stvoriti strukturu u kojoj momčad može preživjeti čak i kad je protivnik jači. U Lilleu te strukture nije bilo.
Gubici lopti, rupe u sredini, kašnjenja na krilima – sve to nisu slučajnosti
Kovačević je istaknuo da su izgubljene lopte na 20–30 metara od protivničkog gola bile kobne. Točno. Ali ono što nije rekao jest da su te izgubljene lopte plod: nesigurnog izlaska iz faze napada, nedostatka automatizama, nepostojanja sigurnosnog mehanizma nakon izgubljene lopte.
Dinamo je bio taktički rastegnut. Kad izgubiš loptu protiv brze momčadi – moraš imati pripremljen odgovor. Dinamo ga nije imao.To je odgovornost trenera.
Fizička nadmoć Lillea nije opravdanje, nego još veći razlog za jasniji plan
Kovačević je isticao razliku u snazi, brzini i intenzitetu. Sve to stoji. Ali upravo zato Dinamo mora imati jasan plan kako preživjeti faze kad je slabiji. Plan nije “nadati se da ćemo dobro stajati”. Plan je: organizirana defenziva, agresivan ulazak u duele, kompaktnost linija, brza reakcija na izgubljenu loptu.
Dinamo nije pokazao nijednu od tih komponenti.
Najveći problem: Dinamo nije bio agresivan ni najmanje
Samo dva prekršaja u prvom poluvremenu govore dovoljno.
Kada trener kaže da je momčad htjela biti čvrsta i zatvorena, a napravi dva prekršaja u 45 minuta – onda nedostaje ili: intenziteta ili motivacije ili uputa. Sve tri stvari spadaju pod odgovornost trenera.
Kovačević je miran pred kamerama, ali njegova analiza je površna
Nakon utakmice ponudio je niz točnih konstatacija, ali premalo taktičkih objašnjenja. Nije dovoljno reći da je Lille “brži i moćniji”.
U Europi trener mora jasno definirati: što nije funkcioniralo, zašto nije funkcioniralo i kako će to ispraviti.
U Kovačevićevoj izjavi nedostajao je upravo taj treći korak. Dinamo ne treba trenera koji će samo opisivati problem, nego onoga koji ga zna rješavati.
Prvenstvo kao fokus? Da – ali bez jasnog koncepta ni HNL ne oprašta
Kovačević odmah se okrenuo Gorici i borbi za vrh HNL-a. To je razumljivo – Dinamo si ne može dopustiti novo klizanje. No dojam je da je europski poraz ostao nedovoljno razrađen. Ako Dinamo u HNL-u ponavlja iste slabosti: spor povratak u obranu, nedostatak kompaktnosti, gubitak ritma nakon izmjena, neprepoznatljiv napadački mehanizam, tada će problemi brzo opet izaći na površinu.
Zaključak: vrijeme je da Kovačević preuzme punu odgovornost
Ova momčad ima kvalitetu, ali zasad nema ideju. Igrači djeluju dezorijentirano, a trener djeluje kao da opisuje, a ne vodi utakmice. Dinamu nedostaje jasna taktička osovina – a to je zadatak trenera. Lille je bio realnost, ali je bio i upozorenje.
Ako želi izbjeći slične večeri u budućnosti, Kovačević mora napraviti više od smirenih izjava. Mora ponuditi plan.
I što je još važnije – mora ga provoditi.