Objava popisa Zlatka Dalića za Svjetsko prvenstvo 2026. otvorila je jednu od prvih ozbiljnih rasprava uoči turnira. Ne samo zbog imena koja su otpala, nego zbog dojma koji cijeli popis ostavlja kada se pogleda odnos reprezentacije prema domaćem nogometu.
Jer na završnom popisu Hrvatske nalazi se samo jedan aktualni igrač SuperSport HNL-a, Toni Fruk iz Rijeke, momčadi koja je sezonu završila iza Dinama i Hajduka. Istodobno, prvak Hrvatske ima dvojicu igrača tek na listi čekanja, među njima i Diona Drenu Belju, napadača koji je sezonu završio s 31 prvenstvenim pogotkom.
Upravo ta činjenica možda najbolje otvara pitanje koje se nakon objave popisa sve glasnije postavlja u nogometnoj javnosti: koliko reprezentacija danas doista vjeruje SuperSport HNL-u?
Beljo iza sebe ima ono što je u nogometu najteže zanemariti, brojke i kontinuitet forme. Trideset i jedan prvenstveni pogodak nije samo dobra sezona, nego učinak koji prirodno stvara očekivanje reprezentativnog poziva. Pogotovo u zemlji koja je desetljećima živjela od ideje da teren, forma i učinak moraju biti glavni kriterij napredovanja.
Dalić je nakon objave popisa odluku pokušao objasniti profilom igrača, slaganjem kadra i hijerarhijom unutar reprezentacije. Međutim, upravo je taj dio argumentacije otvorio najviše polemika.
Jer ni Petar Musa nema status standardnog reprezentativnog nositelja koji bi automatski zatvorio raspravu u odnosu na igrača kakvu sezonu ima Beljo, dok Igor Matanović još uvijek gradi i reprezentativni i klupski status. Zato se teško može govoriti o hijerarhiji kao presudnom kriteriju u odnosu na Beljin izostanak.
To, naravno, ne znači da Dalićeva odluka nema svoju logiku. Svaki izbornik ima pravo slagati kadar prema vlastitoj procjeni, taktičkim zahtjevima i osjećaju za turnirski nogomet. Međutim, jednako tako javnost ima pravo pitati kakvu poruku ovakve odluke šalju domaćem prvenstvu i igračima koji se razvijaju unutar hrvatskog nogometnog sustava.
Jer ako prvak Hrvatske praktički nema predstavnika u završnom kadru reprezentacije, a najbolji napadač lige ostane tek na čekanju, onda je legitimno postaviti pitanje koliko SuperSport HNL danas realno vrijedi u očima reprezentacije.
A upravo zato ova rasprava više nije samo priča o jednom igraču. Ona otvara puno šire pitanje odnosa hrvatske reprezentacije prema domaćoj ligi i kriterijima koji bi trebali vrijediti za sve.