RUDEŠ - DUGOPOLJE 1:2 (1:0)
ZAGREB - Stadion u Rudešu. Gledatelja: 200. Glavni sudac: Škobić (Čepin) 7. Pomocni suci: Reljan (Osijek) i Kontrec (Osijek). Četvrti sudac: Vuković (Osijek).Delegat: Ivošević (Rijeka). Kontrolor sudaca: Volf (Viškovo).
Strijelaci: 1:0 - Brajković 11 m (64), 1:1 - Tešija (60), 1:2 - Koščević (90)
RUDEŠ: Kralj, Baltić, Batarelo, Srbljinović (od 75 Mihalić), Matić, Brajković (od 90 Sabljić), Žutić, Pasariček (od 70 Čuić), Tomečak, Limani (od 46 Ribar), Jovanović (od 75 Mažuran)
Trener Samir Toplak
DUGOPOLJE: Bartulić, Goziembah, Barad, Šarić (od 82 Koščević), Ivanda (od 68 Lazar), Bulčić, Balaić, Bagarić, Katić (od 90 Jemo), Bašić, Tešija
Trener Mirko Labrović
Gledali smo dobru utakmicu u Rudešu, kvalitetu joj je narušio sudac Škobić brzopletom odlukom dosudivši kazneni udarac za Rudeš nakon prekršaja do tada na najagilnijem igraču Rudeša Jovanoviću, Rudešom napadač je fauliran, ali izvan linije koja označava šesnaesterac dok je Jovanović pao u kaznenom prostoru. Da je Škobić samo malo zastao i procijenio situaciju sigurni smo da bi donio drugačiju odluku, brzopletost ga je koštala pogreške, a najvjerojatnije i sankcija zbog nje.
Protesti gostujućih nisu urodili plodom kao nikada ni kod kojeg suca, oni odluke ne mijenjaju lako, jedino VAR ima moć promjene, a VAR-a nema na drugom rangu našeg nogometa. Začudo trener Mirko Labrović, sigurno jedan od najboljih naših trenera, ali s mentalitetom koji ga je zakočio u ostvarenju puno veće karijere je nadaleko poznat, ostao je miran, hladan kao "prljavi Hari". Po završetku utakmice kod čestitanja rekao nam je da obuzdava svoj mentalitet jer je već odavno shvatio da kod takvih i inih nepravdi koje je doživio samo ima štete od reakcije, danas mu je uspjelo, a na kraju i pobjeda daje posve drugu perspektivu.
Jovanović nad kojim je učinjen prekršaj do toga trenutka bio je najzapaženija figura na terenu, agilno je probijao po lijevoj strani, nudio se bori kao lav, s ogromnom pozitivnom energijom, a nakon kaznenog udarca i vodstva Rudeša posve se ugasio, a možda je i to uzrok preokreta gostiju.
Još jedan pozitivan detalj kod gostiju pobudio je našu pažnju, s brojem deset na leđima u početnoj postavi bio je šesnaestogodišnji Borna Ivanda, u sedamdesetak minuta koliko mu je trener Labrović dao moglo se u nekoliko poteza vidjeti da se radi o talentu i da njegovo uvrštenje ima podlogu, i s njim smo razmijenili nekoliko rečenica na kraju utakmice. Dječak je to u korpulentnom tijelu, sramežljiv, ali skromnih i pristojnih manira, materijal i potencijal da jednog dana izraste u ekstra nogometnu klasu.
Momčad Dugopolja sasvim je zasluženo pobijedila, osjetilo se da vjeruju da mogu kroz dopadljivu igru doseći puni plijen, on je na kraju osvojen golom u devedesetoj minuti. Pobjeda gostiju će i u drugi plan gurnuti sporni kazneni udarac i o njemu se neće toliko raspravljati, neće se koristiti kao alibi kako to često biva, momčad Mirka Labrovića odlučila se u nastavku utakmice izboriti se kroz igru i zalaganje i zato zavrjeđuju najveće čestitke.
Nepravda bi se nastavila s naše strane ako ne bi spomenuli kapetana Baltića, od 2011. pratimo njegov sportski i nogometni put, i na svakoj utakmici se uvjerimo kakav je on sportaš i čovjek, onakav kakav po definiciji i treba biti. Baltić u svakoj utakmici se daje maksimalno, koncentriran, uvijek u okvirima fer playa beskompromisan borac, koji posao odradi tako da svoju plaću opravda ma kolika je ona i još povišicu zasluži, takav je Tomislav Baltić, kad bi bar bilo više takvih sportaša i ljudi ovaj svijet bi bio puno bolje mjesto.