NK Jarun do prije nekoliko godina bio je poznat samo po tome što je u njegovim prostorijama SD Borac kako je tada nosio ime održana 7. lipnja 1989. godine, u tajnosti, Osnivačka skupština HDZ-a.
Dolaskom u klub Grge Jolića poduzetnika počeo je njegov sportski uspon, sve do sadašnjeg drugog ranga koji je Jarun dosegao u sezoni 2021/22 i po prvi put u njemu nastupio. Kako igralište u Jarunu nije moglo biti licencirano Jarun je u protekle tri sezone domaćinske utakmice organizirao na Kustošiji, u Lučkom i proteklu u Zaprešiću. Seljakanje i igranje na tuđim igralištima odvratilo je puno navijača od kluba i on se našao na prekretnici ili će osposobiti svoje ili će u niži rang.
Profesionalni nogomet diljem Europe doživljava metamorfozu i načine financiranja, to se posebno odnosi na bivše zemlje istočnog bloka u kojem je iza klubova stajala država svojim ustrojem sporta. Promjenama početkom devedesetih svaka od novih država pokušava pronaći optimalni model.
Državne tvrtke povlače se iz financiranja profesionalnog sporta pod utjecajem ideologije štednje i sličnih liberalni dogmi. Svake godine kao i kod nas izbije nekakav skandal kada je u pitanju javni novac u profesionalnom sportu, predsjednik ga potroši na gradnju vikendice ili kupnju osobnog auta. Momčad ispada iz lige, klub traži posudbu od grada jer ne može u natjecanje, a političari sređuju sponzorstvo s nekom javnom tvrtkom... Ovakav način stvara klimu protivljenja subvencioniranja profesionalnog nogometa smatrajući neučinkovitim upravljanjem i trošenjem javnog novca kroz nepoštivanje javnog dobra. Država i lokalna vlast to rade iz osobnih ambicija, nerijetko zbog želje za prisvajanjem javnih ili kako ih se obično smatra "ničijih" sredstava. Zar se i naš premijer kao i svaki drugi rado ne fotografira s pobjednicima međunarodnih natjecanja. Moć voli uspjeh, a uspjeh voli moć.
Sve manje javnog novca otvara prostor za privatne investitore, koji imaju vlastita sredstva kojima si mogu priuštiti igračku u vidu nogometnog kluba.
U nedavnoj prošlosti svjedočili smo u lijepoj našoj nekoliko takvih primjera, Vlado Zec i Kamen Ingrad, pok. Ivo Rubinić i Vinogradar, braća Žužul i Split, Dražen Medić i Zagreb...kao i sada Vlado Babić i Kustošija, Grgo Jolić i Jarun, Komak i Zrinski, Jovo Vuković i BSK Bijelo Brdo, Renato Radić i Mladost Ždralovi...
Jeli dobro iskustvo s privatnim investitorima? Nažalost nije, obično ovaj način ostavlja pepeo iza njih, nema ovdje javnih skandala. Volimo reći nisu u redu neke stvari ali on daje svoj novac. Gospodin dao, gospodin uzeo. A jeli baš tako? Nije! Kod takvih investitora sve se vrti prema njihovoj volji, prosječno igračka je zanimljiva desetak godina i tu nema neke trajnosti, gazde ne daju novac već ga posuđuju klubovima i time oni postaju njihovi taoci, jer u svakom trenutku gazda može klub gurnuti u bespovratnu stramputicu. Klubovi koji su udruge građana postaju taoci svojih gazda, a oni nikada nisu kao što je to Osijek privatizirani, jer ovako se lakše igrati, sudbinama trenera, igrača, navijača, svijest da nešto zavisi od tvoje volje, opstanak kluba ili karijera igrača daje osjećaj moći i obično sve na kraju završi kao što su Kamen Ingrad, Split, Vinogradar...
Grgo Jolić i NK Jarun su dobar primjer kako volja i procjena gazde sputava razvoj i perspektivu. Naime dolaskom Jerka Leke i suradnje s Lokomotivom mogla je Jarunu osigurati mirno plovljenje nemirnim vodama hrvatskog nogometa. Da je Jolić u sklapanju dogovora s vještim nogometnim trgovcem Božidarom Šikićem dogovorio barem minimalan postotak od budućih transfera igrača koji su se kroz posudbe u Jarun pod Lekom afirmirali, danas bi Jarun samo na odlasku Šotičeka u Basel osigurao lijep prihod. On se odlučio na drugi model subvencioniranje plaće trenera Leke od strane Lokomotive i zbog šnicle ubio cijelog vola.
Odgovornost politike prema sportu i njegovoj infrastrukturi je ogromna, da pohlepa vladajućih nije toliko razvijena u talentiranoj nogometnoj Hrvatskoj umjesto "investitora posuđivača novca" imali bi transparentniji sustav privatizacije, pa tako ni HDZ ne bi ostao bez spomen sobe u baraci SD Borac, danas svlačionicama NK Jarun.