Rezultati naše nogometne reprezentacije su kolosalni, naši igrači su cijenjeni na svjetskom nogometnom tržištu, igraju u klubovima velikanima u kojima ostavljaju upečatljiv trag, ne samo Luka Modrić u Realu, on je oličenje hrvatske nogometne kvalitete ovoga doba.
Ovoga vikenda zahuktala su se natjecanja naših liga, naš obilazak od Kustošije, Sesveta, Dugog Sela, Španskog s upoznavanjem dosta novih lica, stranaca igrača u klubovima potvrđuje da je naš nogomet na cijeni, strane igrače sa svih strana svijeta može se pronaći u svim rangovima natjecanja i svih dobnih skupina,
Andy Bara jedan od naših najistaknutijih nogometnih managera poznat po pronalasku talenata diljem svijeta, morao je ući u Kustošiju kako bi tim talentima dao prostora za igranje i razvoj. U kratko vrijeme ostvario je takve transfere o kojima mnogi mogu sanjati s igračima koji su se dokazali igrajući za Kustošiju u trećem rangu našeg nogometa. U petak smo mogli vidjeti novu "zvijezdu" Rodolfa koji će sigurno donijeti milijune, a tek je napunio 18 godina, isto tako izuzetan talent je novi Faye na posudbi iz Dinama, ako još spomenemo Belinha i nastavimo nabrajati onda će smisao teksta otići drugim smjerom.
U Špansko došla dvojica Francuza, mladih igrača koji žele kroz peti rang našeg nogometa afirmaciju. Na utakmici pionira u Sesvetama, u momčadi Sesveta dvojica su Bugara Dimitar Stefanov i Georgi Mariyanov, krilo i vezni igrač, kažu nam da su dobri igrači velikog nogometnog potencijala, a dovedeni su zbog daljnjeg razvoja, s njima u lijepoj našoj je još i trener koji s njima radi individualno i pazi ih u osjetljivom razdoblju života, a sve da bi jednog dana postali ono što su mnogi naši igrači na svjetskoj pozornici.
U Dugom Selu sraz 2.NL 16. kolo prvo u proljetnom nastavku u momčadi domaćina Dugog Sela u rosteru je Norvežanin Saettem, dok kod gostiju stranci su Sanogo i Chardey oba su dali doprinos pobjedi.
Sve nabrojane i one mnoge koji trče po našim travnjacima kojima se ne možemo hvaliti treniraju i vode naši treneri, znani kao što je Roy Ferenčina u Kustošiji i oni manje poznati javnosti u Dugom Selu Klarić i Hrvatskom dragovoljcu Mladen Stipković kao i oni u omladinskim pogonima naših klubova. Dokazani pedagozi,s rezultatima, izbačenim proizvodima na svjetsko nogometno tržište, a da nikad neće dobiti priliku okušati se s klubovima u najvišem našem rangu. Tu vrijede neka druga pravila, tako da nam stranci od velike četvorke vode tri i svi Talijani, Đalovića koji je trener Rijeke smatramo domaćim jer godinama radi, a i igrao je u Rijeci. Svi treneri proizvođači prepoznatljive robne nogometne marke ostaju u anonimnosti, uprave nemaju volje niti motiva ukazati im priliku, a kad je dobiju ništa nisu manje kvalitete od skupocjeni stranaca. Zar je Ferenčina po nogometnom i trenerskom znanju manje vrijedan od ove trojice Talijana, da Kovačević nije dobio priliku u Varaždinu i Koprivnici ostao bi neprimijećen, jučer u derbiju začelja treneri Carević i Vidović dokazuju se,voljeli bi vidjeti u njoj kako bi se snašli Cannavaro i Gattuso, Copiteli ništa nije pokazao protiv Carevića s puno skupljim rosterom.
Mario Rac, Stjepan Babić, Alen Šušnić...i ostali godinama se dokazuju i stvaraju momčadi s hirovitim upravama, slažući ih svake polusezone, pitanje je hoće li im ikada itko priznati silno uložen trud, a oni su ti koji prepoznaju igrača koji će jednog dana igrati na najvećim nogometnim predstavama. Njihova sudbina je možda najboljeg trenerskog primjera koji nikada nije dobio pravu priliku Ratka Ninkovića, trenera koji proizveo toliko igrača i njihovim managerima i bivšim klubovima priskrbio zaradu, čovjeka na čiji spomen imena svi će dići palac gore, izgovoriti sve epitete ovog svijeta, ali i onu nije on za...