Tekstovi objavljeni na portalu Klikni.hr i u Sportskim novostima nakon utakmice Hrvatski dragovoljac – Bjelovar otvorili su pitanja o okolnostima posljednjeg kola SuperSport 2. NL. Pitanja su sastavni dio svakog ozbiljnog novinarstva, no jednako je važno razmotriti koliko je danas potrebno da se sumnja pretvori u zaključak.
Nekoliko sati nakon završetka posljednjeg kola SuperSport 2. NL pojavili su se prvi tekstovi u kojima se propituju okolnosti utakmice Hrvatski dragovoljac – Bjelovar.
Povod su bili sastavi momčadi, izostanak pojedinih igrača i činjenica da je upravo to kolo odlučivalo o raspletu na dnu prvenstvene ljestvice.
U tome nema ništa neobično. Nogomet je oduvijek proizvodio pitanja, osobito kada se u posljednjim kolima odlučuje o naslovima, ostancima ili ispadanjima. Pitanja su sastavni dio sporta jednako kao i pobjede, porazi ili pogrešne procjene.
Ono što je možda zanimljivije od samih pitanja jest brzina kojom se ponekad od pitanja dođe do zaključka.
Tijekom proljeća imao sam priliku pratiti Hrvatski dragovoljac u vrlo različitim okolnostima. Od teškog domaćeg poraza 5:0 protiv Jadrana iz Ploča do uvjerljive pobjede 6:0 nad Solinom, pred očima se postupno mijenjala momčad koja je nakon jeseni imala svega osam bodova.
Zato mi je teško priču o posljednjih devedeset minuta promatrati odvojeno od onoga što se događalo prethodnih nekoliko mjeseci.
Hrvatski dragovoljac nakon jesenskog dijela prvenstva nije imao 25 bodova. Nije imao 20. Nije imao ni 15.
Imao je osam.
Osam bodova nakon petnaest kola i posljednje mjesto na ljestvici.
Prvenstvo je završio s 28 bodova. Drugim riječima, u proljetnom dijelu osvojio je 20 bodova. Više nego dvostruko od onoga što je osvojio tijekom cijele jeseni.
Ta činjenica sama po sebi ne daje odgovor ni na jedno pitanje koje se danas postavlja. Ali podsjeća da priča o ostanku nije počela posljednjeg dana prvenstva.
Tijekom tih mjeseci mijenjali su se ljudi, tražila su se rješenja, priliku su dobivali mladi igrači, dolazili su i porazi i pobjede. U jednom trenutku činilo se da je ostanak vrlo daleko, a nekoliko mjeseci kasnije klub je dočekao kraj prvenstva iznad posljednjeg mjesta.
Istodobno, razumljivo je da se postavljaju pitanja o sastavima, izostancima i odlukama trenera. Takva pitanja nisu problem. Problem nastaje tek onda kada se odgovori počnu podrazumijevati prije nego što su izrečeni.
Postoji još jedan detalj koji možda vrijedi imati na umu.
Nogomet je pun utakmica u kojima klubovi posljednjih kola mijenjaju sastave. Netko odmara igrače, netko daje priliku mlađima, netko čuva igrače od kartona ili ozljeda, a netko jednostavno razmišlja o sljedećoj sezoni jer je cilj već ostvaren.
Takvih primjera nije nedostajalo ni ovoga vikenda. Rudeš je protiv Sesveta nastupio s velikim brojem mladih igrača, dok su Sesvete dio standardnih prvotimaca poslale na odmor. Slične stvari viđamo gotovo svake sezone i u najvišem rangu natjecanja kada klubovi bez rezultatskog imperativa odluče pružiti priliku igračima koji su tijekom godine imali manju minutažu.
Samo po sebi to nije dokaz ničega.
Ako želimo govoriti o regularnosti natjecanja, tada kriteriji moraju biti jednaki za sve. U protivnom vrlo lako dolazimo u situaciju da ista pojava u jednoj utakmici prolazi nezapaženo, dok se u drugoj postaje razlog za sumnju.
Možda bi zato pravo pitanje trebalo glasiti postoje li konkretne činjenice koje upućuju na nepravilnost ili se rasprava temelji isključivo na dojmu nastalom nakon objave sastava.
Između te dvije stvari razlika je velika.
Ne pišem ovo kako bih branio Hrvatski dragovoljac. Jednako tako ne pišem ni kako bih branio Bjelovar.
Ako postoje okolnosti koje traže objašnjenje, objasnit će ih oni na koje se odnose. Ako postoje činjenice koje treba provjeriti, postoje ljudi i institucije kojima je to posao.
Ali jednako tako nije pošteno mjesecima rada, treninga, poraza, pobjeda i napretka mladih igrača oduzeti vrijednost prije nego što su činjenice uopće utvrđene.
U nogometu, kao i izvan njega, sumnja često dolazi prije činjenica. Nije to ništa novo.
Pitanje je samo koliko smo spremni pričekati da se činjenice pojave prije nego što donesemo vlastiti sud.
Nije prvi put da se nakon posljednjeg kola otvaraju pitanja. Vjerojatno neće biti ni posljednji.
Možda je zato najkorisnije ne žuriti ni s optužbama ni s obranama.
Zaključci, ako ih bude, trebali bi doći tek nakon činjenica.