Kada priča krene s portala u vlasništvu Miljenka Manjkasa tada dobije neviđeno širenje hrvatskim medijskim prostorom, ma koliko bila utemeljena na provjerenim činjenicama ili bez ijednog dokaza. To je poražavajuća stvarnost našeg vremena.
Posljednjih dana hrvatski sportski medijski prostor okupirala je priča o utakmici posljednjeg kola SuperSport 2. NL između Hrvatskog dragovoljca i Bjelovara. Pitanja su legitimna i sastavni su dio novinarstva. No jednako je legitimno pitati kako jedna lokalna priča u svega nekoliko sati postane nacionalna tema te gdje završava pravo na sumnju, a počinje odgovornost za posljedice koje takve sumnje proizvode.
Posljednjih dana mnogo se govorilo o sastavu Bjelovara, o igračima koji su igrali i onima koji nisu igrali, o tome što je netko trebao ili nije trebao učiniti. Puno manje govorilo se o samom procesu nastanka priče.
Sama činjenica da je jedna lokalna tema u vrlo kratkom vremenu pronašla put do gotovo svih relevantnih sportskih redakcija ne dokazuje ništa. No govori da se nije radilo o još jednom u nizu lokalnih sportskih tekstova koji će ostati unutar granica vlastite sredine.
Osnova cijele priče bili su sastav Bjelovara i izostanak pojedinih igrača. Iz toga su proizašla pitanja koja su se potom počela širiti medijskim prostorom. Međutim, kako su prolazili sati i dani, počele su se pojavljivati i informacije koje nisu bile dio prvih napisa.
Trener Bjelovara Tihomir Bradić javno je preuzeo odgovornost za sastav momčadi. Izjavio je kako su pojedini igrači izostali zbog razloga poznatih stručnom stožeru, kako neki nisu trenirali tijekom tjedna, a drugi zbog privatnih ili fakultetskih obveza nisu bili na raspolaganju. Može li se netko s njegovim odlukama složiti ili ne, to je drugo pitanje. No činjenica jest da je trener stao iza svojih odluka i preuzeo odgovornost za njih.
Nakon besane noći i nedjelje, počeli su se javljati i ljudi čija su se imena nalazila u samom središtu priče. Oni koji su u prvim napisima bili uglavnom predmet rasprava postali su i njihovi sudionici.
U razgovoru za Germanijak, a potom i za Sportske novosti, jedan od najiskusnijih igrača Bjelovara Bojan Knežević odbacio je insinuacije o neregularnosti susreta poručivši kako "jamči životom da te priče nemaju veze s vezom". Istaknuo je pritom kako su i on i najbolji strijelac momčadi Patrik Pejić bili ozlijeđeni te zbog toga nisu konkurirali za nastup u Sigetu.
Riječ je o nogometašu koji je prošao Dinamovu školu nogometa, tijekom karijere pobijedio i težu životnu bitku s bolešću, a upravo se njegovo ime posljednjih dana često koristilo kao jedan od argumenata u raspravama o sastavu Bjelovara.
Naravno, ni Bradićeve ni Kneževićeve riječi same po sebi nisu dokaz ničega. Ali jesu dio priče koja u prvim danima gotovo da nije bila čujna.
Istodobno, gotovo potpuno u drugi plan pala je priča o Hrvatskom dragovoljcu.
A upravo je ona možda najzanimljivija.
Nakon petnaest odigranih kola Hrvatski dragovoljac imao je svega osam osvojenih bodova i nalazio se na posljednjem mjestu prvenstvene ljestvice. U trenutku kada su mnogi klub iz Sigeta već vidjeli u nižem rangu natjecanja, uslijedio je proljetni dio prvenstva u kojem je osvojeno dvadeset bodova.
Na kraju prvenstva poredak je izgledao ovako:
* Bjelovar 29 bodova
* Lučko 29 bodova
* Dugo Selo 29 bodova
* Hrvatski dragovoljac 28 bodova
* Đakovo Croatia 25 bodova
Ta činjenica ne dokazuje regularnost niti neregularnost bilo koje utakmice. Ali podsjeća da priča o ostanku nije počela posljednjeg dana prvenstva.
U međuvremenu je završnica prvenstva dobila i novu dimenziju nakon što su mediji objavili informaciju o uhićenju Lazara Darojkovića zbog sumnje u pokušaj podmićivanja suca na utakmici Dugo Selo – Lučko. Upravo smo doznali kako je Darojković pušten iz policije i nije zadržan u pritvoru.
Sama spoznaja da se ovakve situacije uopće pojavljuju po završetku prvenstva poražavajuća je za sport i društvo u cjelini. Ipak, pod povećalom javnosti završila je samo jedna utakmica.
Ono što danas možda najviše zabrinjava nisu ni pitanja ni sumnje. Novinarstvo bez pitanja ne bi bilo novinarstvo. Pitanje je nešto drugo. Što se događa kada sumnja počne živjeti vlastitim životom prije nego što su poznate sve činjenice?
Jer posljedice više nisu teorijske.
Trener Bjelovara govori o povredi profesionalnog ugleda i najavljuje pravne korake. Predsjednik Hrvatskog dragovoljca Duje Podrug izražava ogorčenje jer smatra da se pod sumnju ne dovodi samo jedna momčad nego i klub iz Sigeta koji je bio drugi sudionik utakmice. Prema njegovim riječima, negativne posljedice već se osjećaju i u razgovorima koje klub vodi s potencijalnim sponzorima za sljedeću sezonu.
Možda će se za nekoliko dana pokazati da su sva postavljena pitanja bila opravdana. Možda će se pokazati i suprotno. To danas još ne znamo.
Ali upravo zato vrijedi podsjetiti na nešto što bi trebalo biti temelj svakog ozbiljnog novinarstva.
Pitanja su nužna, sumnje su dopuštene i provjere su obvezne.
No između pitanja i zaključka mora ostati dovoljno prostora za činjenice. Jer kada se taj prostor izgubi, posljedice ne ostaju na papiru. One završavaju na ljudima.
A možda je sve ovo tek odjek jedne mnogo veće priče od one odigrane u Sigetu. Priče o budućnosti bjelovarskog nogometa, o spajanju klubova i želji da Bjelovar jednoga dana dobije prvoligaša. Cilj vrijedan poštovanja i podrške.
No ozbiljni projekti ne nastaju rušenjem tuđeg ugleda nego snagom vlastite ideje. Kolika je u svemu tome uloga ljudi koji oblikuju javni prostor, od sportskih djelatnika do političara i medijskih autoriteta, neka svatko procijeni za sebe.
Vrijeme će, kao i mnogo puta do sada, dati odgovore koje danas još tražimo. A do tada ostaje obveza da između pitanja i zaključaka sačuvamo prostor za činjenice. Jer upravo u tom prostoru žive vjerodostojnost, odgovornost i ono osnovno ljudsko dostojanstvo bez kojeg ni sport ni novinarstvo nemaju svoj puni smisao.