Izjava riječke gradonačelnice Ive Rinčić da “ne postoji nikakvo pravo građenja kojim bi se nekome pogodovalo” trebala je zatvoriti raspravu oko izmjena granica pomorskog dobra na Kantridi. No pravo pitanje koje se danas otvara nije postoji li aktivan predugovor, nego tko je godinama razvijao projekt nove Kantride i postoji li kontinuitet između tog projekta i struktura povezanih s HNK Rijeka.
Postupak izmjene granica pomorskog dobra na Kantridi posljednjih je dana prerastao urbanističku proceduru i postao jedna od glavnih političkih tema u Rijeci.
Gradonačelnica Iva Rinčić tvrdi kako Grad Rijeka samo provodi zakonsku proceduru potrebnu za razvoj budućeg stadiona i okolnog prostora, naglašavajući da ne postoji nikakvo aktivno pravo građenja kojim bi se pogodovalo privatnom investitoru.
Prema njenim riječima, predugovor koji je postojao istekao je 31. ožujka 2025. godine i pravno više ne proizvodi nikakve učinke.
Formalno gledano, ta tvrdnja nije sporna, no politički i javno cijela priča puno je složenija.
Jer projekt nove Kantride nije nastao jučer niti je riječ o potpuno novoj ideji koja sada prvi put dolazi na stol Grada Rijeke.
Godinama je razvoj novog stadiona bio vezan uz tvrtku Stadion Kantrida d.o.o., kroz koju se razvijao projekt rekonstrukcije stadiona i šireg kompleksa Kantride. U cijeloj toj priči posebno je važna činjenica da je projekt bio povezan sa strukturom Social Sport Foundation iz Nizozemske, modelom koji se godinama povezivao s upravljačkom i vlasničkom arhitekturom HNK Rijeka.
Kasnije je većinsko vlasništvo nad HNK Rijeka preuzeo Damir Mišković preko tvrtke Teanna Limited, dok je Grad Rijeka zadržao manjinski udio u klubu.
Drugim riječima, projekt Kantride godinama se razvijao paralelno s modelom upravljanja i vlasništva HNK Rijeka i upravo zato današnja rasprava ne završava samom činjenicom da je predugovor istekao.
Jer ostaje otvoreno pitanje: je li projekt zaista krenuo iz početka ili se ista razvojna priča samo nastavlja pod novim pravnim okolnostima?
Posebno je zanimljivo da su tijekom godina više puta produžavani rokovi i dodaci predugovora kako bi projekt ostao aktivan. Time je Grad Rijeka praktički održavao cijelu priču Kantride živom kroz različite političke mandate, gospodarske okolnosti i promjene urbanističkih planova.
Zato danas javnost ne zanima samo postoji li aktivno pravo građenja.
Pitanja su puno šira: tko je financirao dosadašnje projektne pripreme, izrađivao elaborate i razvojne modele, postoji li kontinuitet između starog i budućeg projekta, hoće li se u novom modelu ponovno pojaviti iste poslovne i interesne strukture i tko će dugoročno upravljati prostorom Kantride?
Jer Kantrida nije običan gradski projekt.
To je jedan od najvažnijih simbola riječkog sporta i identiteta grada. Upravo zato svaka rasprava o pomorskom dobru, pravima građenja i privatnom kapitalu automatski postaje pitanje javnog povjerenja.
I možda je upravo to srž cijelog sukoba, Grad tvrdi da provodi samo zakonsku proceduru.
Kritičari upozoravaju da se iza procedure možda nastavlja projekt koji nikada zapravo nije prestao postojati.
A između te dvije interpretacije danas stoji Kantrida, prostor koji za Rijeku odavno nije samo stadion.