Nakon pada Viktora Orbána mnogi se pitaju što čeka NK Osijek klub u vlasništvu njegova bliskog saveznika Lőrinca Mészárosa. No pravo pitanje nije budućnost bez politike, nego istina o godinama u kojima je politika bila sve.
Odgovor na to pitanje možda je neugodan, ali je jedini koji ima smisla. Osijek nema problem zato što se mijenja vlast u Mađarskoj. Osijekov je problem zato što je godinama funkcionirao bez kontrole.
Novac koji je došao preko Lőrinc Mészáros bio je ogroman. Stadion, kamp, uvjeti, sve što klub u Hrvatskoj može poželjeti.
I onda dolazimo do ključne točke: što je napravljeno s tim novcem?
Tu počinje prava priča.
Jer Osijek nije pao zbog manjka ulaganja — nego zbog načina na koji se ulagalo. Ugovori, struktura momčadi, plaće, odnosi u svlačionici, sve to godinama je slagano bez dugoročne logike.
U tom kontekstu ne može se zaobići ni Nenada Bjelicu.
Bjelica je u jednom trenutku bio lice projekta. Imao je moć, imao je utjecaj i imao je ključnu riječ u slaganju momčadi i ugovora.
A ti ugovori danas vise kao uteg. Preplaćeni igrači, dugoročne obveze, struktura koja ne prati rezultat to nisu problemi koji nastaju preko noći. To su problemi koji se stvaraju godinama, potpis po potpis.
I zato je licemjerno danas sve svesti na politiku. Jer politika može otvoriti vrata novcu, ali ne potpisuje ugovore. To rade ljudi u klubu.
I upravo ti potpisi danas određuju sudbinu Osijeka više nego bilo kakav izborni rezultat u Budimpešti.
Zato je situacija brutalno jasna: novac je postojao, moć odlučivanja je postojala, odgovornost nije
I sada dolazi trenutak istine. Ako se nastavi tražiti krivca izvan kluba, ništa se neće promijeniti. Ako se konačno pogleda istini u oči možda još nije kasno.
Osijek ne treba novu političku priču, njemu treba red.
Jer istina je jednostavna, problem nikada nije bio tko daje novac, nego tko ga troši.