Naš tekst o NK Bariloviću izazvao je dosta reakcija među ljudima koji prate županijski nogomet. I pomalo očekivano, jer priče o manjim klubovima koji se postupno podižu uvijek pronađu svoj put do publike.
A onda se jučer u Sigetu, na finalu Kupa ZNS-a između Hrvatskog dragovoljca i Kustošije, dogodio jedan sasvim običan nogometni susret.
Među ljudima uz teren bio je i Davor Višić, čovjek koji danas vodi seniorsku momčad Barilovića. Razgovor je tekao potpuno prirodno, bez naglašavanja funkcija, bez potrebe da se išta posebno objašnjava ili stavlja u prvi plan.
Tek kasnije, kroz razgovore s ljudima iz nogometnih krugova, postalo nam je jasno da je upravo Višić trener koji je posljednjih mjeseci preuzeo momčad, dok se Tugomir Majdak više posvetio drugim segmentima rada u klubu.
I upravo je način na koji je cijela situacija prošla možda ostavio najbolji dojam.
U vremenu kada nogomet često proizvodi nepotrebne sujete i isticanje vlastite važnosti, Višić djeluje kao vrlo mirna i pristojna osoba, gospodskih manira, čovjek koji ne pokušava svaku priču okrenuti prema sebi.
Što je danas Davor Višić na klupi Barilovića svakako nije slučajnost. Iza toga stoji i procjena Tugomira Majdaka, čovjeka koji je posljednjih godina sudjelovao u stvaranju stabilnije sportske priče u klubu i koji je očito prepoznao osobu kakvu želi uz momčad.
Ne samo zbog rezultata, nego i zbog načina na koji Višić djeluje.
Jer za klub kojem je stalo do dugoročnog mira i stabilnosti nije dovoljno pronaći samo trenera, nego čovjeka koji će se uklopiti u sredinu, razumjeti ljude i svojim pristupom dodatno smiriti i učvrstiti priču koja se posljednjih sezona gradi u Bariloviću.
Rezultat se danas vidi i na terenu.
Barilović više nije momčad koja razmišlja samo o ostanku u ligi. Klub danas djeluje stabilnije, sigurnije i natjecateljski ozbiljnije nego prije samo godinu dana.
Možda upravo zato cijela ova priča djeluje pomalo drukčije od uobičajenih županijskih priča.
Bez velikih riječi, bez buke i bez potrebe da itko bude važniji od kluba.