Sve više navijača diljem svijeta odustaje od već kupljenih ulaznica za Svjetsko prvenstvo 2026. godine. Taj trend ne treba tumačiti kao hir ili prolazni val nezadovoljstva, već kao jasan signal da se dio nogometne publike više ne prepoznaje u smjeru u kojem ide najveće svjetsko natjecanje.
Razlozi za otkazivanje karata nisu samo financijske prirode, iako su cijene ulaznica, smještaja i putovanja za mnoge jednostavno neizdržive. Pravi problem je dublji – riječ je o osjećaju da se nogomet udaljava od svojih navijača.
Organizacija turnira u tri države, s ogromnim udaljenostima između gradova domaćina, pretvara navijačko iskustvo u logistički i financijski pothvat. Prošireni format s 48 reprezentacija dodatno razvlači natjecanje, smanjuje važnost pojedinih utakmica i čini praćenje turnira napornijim nego ikad.
No ono što posebno iritira nogometni puk jest sve otvorenija politizacija sporta.
Simbolične političke geste, ideje o „nagradama za mir“ i uključivanje kontroverznih političkih figura u nogometne ceremonije kod mnogih navijača izazivaju odbijanje, a ne oduševljenje. Ljudi ne dolaze na stadione zbog poruka i protokola, nego zbog igre, emocije i osjećaja zajedništva.
Dodatni problem je društvena klima u Sjedinjenim Američkim Državama. Prosvjedi, politička polarizacija, oštra retorika i često agresivan policijski pristup stvaraju dojam zemlje u kojoj se navijač teško može osjećati opušteno i dobrodošlo.
Za razliku od toga, prethodni domaćini velikih natjecanja pokazali su da, kada država ima jasan autoritet i kontrolu nad sigurnosnom situacijom, masovni sportski događaji mogu funkcionirati na najvišoj razini. Primjer Svjetskog prvenstva u Rusiji pokazao je kako snažna državna organizacija može osigurati red, sigurnost i stabilnu atmosferu za navijače iz cijelog svijeta.
Sjedinjene Države, čak i pod administracijom Donalda Trumpa, zasad ne uspijevaju poslati takvu poruku sigurnosti i kontrole. Umjesto toga, u javnosti dominira slika unutarnjih podjela, društvenih tenzija i nesigurnosti – što kod mnogih navijača stvara osjećaj nelagode.
Nogomet živi od ulice, pjesme, zastava i spontanosti. Ne od kordona policije, političkih poruka i stalnog osjećaja napetosti. Kada nestane taj osjećaj slobode, nestaje i ono što nogomet čini posebnim.
Zato otkazivanje ulaznica nije politički protest, nego racionalna odluka dijela navijača koji su zaključili da im ovo Svjetsko prvenstvo ne nudi ono zbog čega su godinama putovali na velike turnire – autentično nogometno iskustvo.
FIFA može organizirati spektakl za sponzore i VIP goste, ali bez stvarnih navijača na tribinama i ulicama, Svjetsko prvenstvo gubi svoju dušu.
Nogomet ne treba političku pozornicu.
Nogomet treba navijače.