Pred prepunim tribinama i gledateljima uz ogradu igrališta Naftaš Ivanić ostvario je pobjedu koja mu je donijela naslov prvaka i plasman u 3. NL Središte. No do tog posljednjeg sučevog zvižduka trebalo je proći devedeset minuta tijekom kojih je Stupnik pružio otpor daleko veći nego što su mnogi očekivali.
Gosti su u Ivanić Grad stigli sa svega jedanaest igrača, bez ijedne zamjene na klupi. Već sam taj podatak govorio je koliko će im teško biti izdržati ritam utakmice protiv domaćina koji je pred svojim navijačima želio što prije riješiti pitanje naslova.
Važnost utakmice osjećala se u svakom potezu. Naftaš je od prve minute preuzeo inicijativu i gotovo neprekidno držao loptu u svom posjedu. Da se posjed mjerio preciznije, vjerojatno bi premašio i osamdeset posto u korist domaćina. Međutim, brojke nisu donosile pogodak.
Stupnik se branio organizirano, disciplinirano i požrtvovno. Svaki prostor bio je zatvoren, svaki pokušaj domaćina dočekan blokom ili pravovremenom reakcijom obrane. Vratar Madžar djelovao je sigurno i mirno, a njegovi suigrači igrali su kao da im život ovisi o svakom osvojenom metru travnjaka.
Naftaš je napadao, kružio oko kaznenog prostora, slao lopte sa strane, pokušavao kroz sredinu, ali mreža gostiju ostajala je netaknuta. Nakon prvih 45 minuta semafor je pokazivao 0:0, a nervoza se polako počela uvlačiti među domaće navijače.
Početkom drugog poluvremena pritisak domaćina postao je još snažniji. Gotovo se igralo pred jednim golom. Opsada gostujućeg kaznenog prostora bila je potpuna, a činilo se kako je pitanje trenutka kada će obrana Stupnika konačno popustiti.
Taj trenutak stigao je u 52. minuti.
Junior Sunday Jang, s brojem 13 na leđima, pronašao je put do mreže i donio vodstvo koje je izazvalo pravu erupciju oduševljenja. Slavilo se na tribinama, uz ogradu igrališta, na klupi domaćina i među igračima na travnjaku. Gol nije značio samo vodstvo. Bio je to pogodak koji je mirisao na naslov.
Ipak, Stupnik ni tada nije odustao. Premda iscrpljeni i bez mogućnosti osvježenja s klupe, gosti su pokušavali izaći prema naprijed kad god bi im se ukazala prilika. Nekoliko puta krenuli su u tranziciju dovoljno hrabro da domaćinima pošalju poruku kako posao još nije gotov.
U tim trenucima utakmica je dobila dodatnu draž. Naftaš je tražio drugi pogodak kojim bi riješio sve dvojbe, dok je Stupnik posljednjim atomima snage pokušavao pronaći put prema izjednačenju. Otvoren gard na obje strane donosio je neizvjesnost sve do posljednjih minuta.
Kada je sudac Radišić označio kraj utakmice, počelo je slavlje koje se dugo pripremalo i iščekivalo.
Igrači su potrčali jedni prema drugima, navijači su pozdravili svoje prvake, a Zelenjak je postao pozornica velike proslave. Ubrzo je stigao i trenutak podizanja pehara koji je prvacima uručio povjerenik lige Dalibor Mejić.
Plavi dim nadvio se nad sportski kompleks, šampanjac se točio iz pehara, fotografiralo se na svakom koraku, a slavlje se preselilo i izvan travnjaka.
Roštilj je radio punim intenzitetom, a posebnu draž cijeloj večeri dala su trojica dječaka s kojima smo podijelili stol i porciju hrane. Na naše pitanje kako ide slavlje, uz osmijeh su odgovorili da je sve besplatno pa su krenuli po još jednu porciju. Pomalo sramežljivo, ali dovoljno ohrabreni da zatraže „repete“.
Takvi detalji često najbolje opisuju nogometne priče. Ne pehar, ne medalje i ne službeni govori, nego osjećaj zajedništva koji nastane kada klub ostvari cilj za koji je radio cijele sezone.
A Naftaš je svoj cilj ostvario zasluženo.
Osim rezultata na terenu, dojam ostavljaju i uvjeti koje klub ima na Sportskom kompleksu Zelenjak. Ono što smo vidjeli daleko nadilazi standarde potrebne za ovaj rang natjecanja. Bez pretjerivanja može se reći da bi takav sportski kompleks bez većih problema zadovoljio i znatno više zahtjeve.
Zato plasman u 3. NL Središte djeluje kao logičan korak naprijed.
Dok se slavlje polako širilo izvan travnjaka, a miris roštilja i dalje ispunjavao prostor oko igrališta, bilo je jasno da večer u Ivanić Gradu neće završiti tako brzo.
Poznavajući nogometne običaje ovoga kraja, slavlje prvaka vjerojatno će se pamtiti jednako dugo kao i sezona koja ga je donijela.