ZAGREB CITY - OGULIN 6:0 (3:0)
ZAGREB.: Igralište: Sportski centar NUR. Gledatelja: 30. Sudac: Luka Abaz; 1. pomoćni sudac: Juraj Milinković; 2. pomoćni sudac: Nikola Grabić; delegat: Dejan Erceg.
Strijelci: 1:0 - Jazvić (12') KU, 2:0 - Jakšić (20'), 3:0 - Srbljinović (37'), 4:0 - Jurišić (53'), 5:0 - Kašiković (67'), 6:0 - Kašiković (78').
ZAGREB CITY: B. Javor (46' N. Živanović) – L. Orozović, M. Vrbat (C), T. Jakšić (46' I. Tepšić), M. Brtan, T. Srbljinović (46' B. Čičak), M. Jurišić, F. Raković (46' D. Kiš), N. Kašiković, M. Jazvić (46' P. Ključec), B. Rebić (46' N. Barbarić).
Trener: Pustak
OGULIN: B. Crkvenac – B. Vučetić, D. Vučetić, D. Cetinjanin, D. Magdić (C), F. Vukelja, A. Stavljenić, B. Salopek (46' M. Kesner), J. Dodig (46' R. Sabljak), P. Radić, D. Kolić.
Trener: Poljak
Nakon prošlog tjedna, kada smo na Zagrabelu gledali utakmicu Zagreba i Španskog te se osvrnuli na stanje nekadašnjeg simbola zagrebačkog nogometa, u dijelu medija pojavili su se tekstovi koji su prvaka 4. NL Središte Zagreb skupina A – Zagreb City – povezivali s projektom koji su pokrenuli navijači NK Zagreba. To nas je potaknulo da danas pogledamo utakmicu lidera prvenstva protiv Ogulina, fenjeraša lige, jedine momčadi koja na ljestvici stoji lošije od Zagreba.
Zagreb City svoje domaće utakmice igra na Sportskom centru Nur, smještenom uz zagrebačku džamiju, na rubu Folnegovićevog naselja. Riječ je o funkcionalnom nogometnom centru izgrađenom za vrijeme pokojnog gradonačelnika Milana Bandića, koji je vrlo dobro znao kako kroz sportsku infrastrukturu graditi politički kapital. Novcem poreznih obveznika izgrađen je moderan kompleks za klub koji se natječe u šestom rangu hrvatskog nogometa.
Centar ostavlja dobar infrastrukturni dojam. Dva travnata terena i jedan s umjetnom travom tijekom dana uglavnom služe za individualne treninge i privatne nogometne programe koje različiti treneri organiziraju i naplaćuju za vlastite potrebe. Ondje se mogu vidjeti i poznata nogometna imena koja individualno održavaju formu ili dodatno rade izvan klupskog sustava. I upravo tu nastaje pitanje smisla cijele priče — jer teško je govoriti o ozbiljnom sportskom projektu kada kompleks izgrađen javnim novcem primarno funkcionira kao prostor za privatni biznis individualnih treninga.
U sastavu Zagreb Cityja prepoznajemo više igrača s respektabilnim karijerama, nogometaša čiji je CV daleko iznad razine ovog natjecanja, pa prvi pogled na tablicu i dominantnu poziciju domaćina djeluje potpuno logično.
No već nakon prvog sučevog zvižduka nešto nije djelovalo kako bi trebalo. Nije to izgledalo kao utakmica momčadi koja juri potvrdu naslova niti kao službena prvenstvena utakmica. Dojam je bio slabiji nego na Zagrabelu. Tridesetak gledatelja, ako ih je uopće bilo toliko, tempo gotovo revijalni, bez intenziteta, bez natjecateljske napetosti, kao termin veterana koji se igra reda radi.
Kako su minute prolazile, postajalo je jasno da ne gledamo samo lošu nogometnu predstavu, nego nešto što je na trenutke djelovalo kao potpuna parodija nogometa. I riječ “parodija” možda je čak i preblaga.
Od prezentirane nogometne kvalitete, preko ponašanja sudaca, pa do same energije na terenu — sve je ostavljalo dojam potpune ravnodušnosti prema onome što bi službena utakmica trebala predstavljati.
U jednom trenutku, netom prije 20. minute, gostujući igrač ostaje ležati na travi nakon što ga je lopta snažno pogodila u glavu. Dok njegovi suigrači više pogledima i gestama prema sucu pokušavaju ishoditi prekid igre nego što prate samu akciju, domaći nastavljaju kombinirati kao da se ništa nije dogodilo. Akcija traje dugo, sporo i potpuno bez osjećaja hitnosti ili ozbiljnosti, a onda Zagreb City gotovo na jedvite jade uspijeva ugurati loptu u mrežu za 2:0.
Iz čiste znatiželje ostali smo i na početku drugog poluvremena, iako smo već prvo jedva odgledali. No kako se ista atmosfera nastavila i nakon odmora, vrlo brzo smo se pokupili. Jednostavno se više nije moglo gledati.
I tu dolazimo do pitanja koje ostaje visjeti iznad cijelog dojma ove utakmice: što je presudno da netko pristane biti dio ovakvog tretiranja nogometa? Što motivira igrače, suce, trenere i sve ostale sudionike da sudjeluju u nečemu što na trenutke djeluje potpuno lišeno sportskog smisla?
Čudan je osjećaj voljeti nogomet, a istovremeno gledati ljude na terenu koji kao da ga igraju iz nekih sasvim drugih razloga.
Za kraj, zbog korektnosti prema javnosti i samim klubovima, treba jasno naglasiti kako Zagreb City nema nikakve veze s navijačkim projektom koji su pokrenuli navijači NK Zagreba. Taj klub i dalje postoji pod imenom Zagreb 041 i natječe se u 2. Zagrebačkoj ligi. Zagreb City je, zapravo, klub nastao preimenovanjem NK Devetka uoči ove sezone.