Hrvatska je nogometna velesila, zemlja s manje od 4 milijuna stanovnika ostvarila je kolosalne uspjehe u reprezentativnim i klupskim natjecanjima, svake godine u finalu LP imamo našeg igrača.
Klupski nogomet se bori za goli opstanak, a tome je dokaz poražavajući neuspjeh kroz kvalifikacije za europska natjecanja, Dinamo je druga priča, koji na svojim leđima nosi sav teret.
Klubovi i igrači drugog ranga 1.NL bore se s mnogo prepreka, a najveća je nedostatak novca, dok oni iz najvišeg ranga dobiju neki novac koji Dinamo donese od UEFE, ovi su zavisni od lokalne zajednice i privatnih ulagača u vidu predsjednika koji posuđuju i tako održavaju ligu na kakvoj takvoj razini.
Najveće žrtve takvog stanja su igrači, direktni proizvođači, ili igraju kako se kaže za "kikiriki" ili budu prevareni slatkim obećanjima klubova koji im ostaju dužni, a jesti se mora svaki dan. Sve više igrača ovoga ranga pokušavaju zbog toga preko klupskih veza osigurati si nekakav posao uz koji bi mogli igrati i imati stalni izvor prihoda, a drugi se zaposle sami, ali tada nemaju razumijevanje od poslodavaca za obaveze prema klubu, živimo u kapitalizmu.
Raspored odigravanja utakmica često zahtijeva igranje radnim danom i povezan je se putovanjem i to je dodatni teret, malo je dana godišnjeg da bi ga tako potrošili, a puno puta posao ne dopušta odsustvo jer narušava poslovni proces.
Ivan Abramović, izvrstan igrač, jedan od onih koji ima nogometni gen, želja je mnogih klubova, ove godine ponovo je osvanuo u momčadi Sesveta, ali 1.NL je organizirana na profesionalnoj razini, a platežna moć kluba nije na istoj tako da ne može zbog obaveza prema poslu ispunjavati zahtjeve kluba.
- U prijateljskim odnosima razišli smo se Sesvete i ja. Zbog poslovnih obaveza nisam mogao pratit zahtjeve 1. Lige gdje mi je patio posao i to dvoje jednostavno ne ide zajedno. Sad ću vjerojatno tražiti angažman u nekom nižem rangu gdje mogu izbalansirati posao i obaveze na terenu, rekao nam je Abramović o razlozima odlaska iz Sesveta