Na službenoj Facebook stranici NK Kustošije prije pola sata osvanula je objava pod naslovom “Unutarnji trening”, popraćena s 13 kvalitetnih fotografija. Na jednoj od njih, pored onih uz nogometaše i kondicijskog trenera Dinu Bušljetu, pojavljuje se i poznato trenersko ime, Dino Babić. Donedavno prvi čovjek stručnog stožera Mladosti Ždralovi, najvećeg konkurenta Kustošije u borbi za naslov i promociju. U galeriji, pak, nema Rajka Vidovića, aktualnog trenera crno-crvenih.
Prema informacijama SportNewsa iz pouzdanog izvora, Babić se nakon odlaska iz Mladosti ponudio Kustošiji kao trener bez momčadi, spreman uskočiti gdje god zatreba, od omladinskog pogona do seniora. Kustošija je ponudu prihvatila bez puno razmišljanja. I teško ih je zbog toga kriviti, riječ je o iskusnom treneru, dobro upoznatim s ligaškim ritmom, koji donosi vrijedne uvide iz konkurentskog okruženja.
No tu počinje druga priča, ona etička.
Je li primjereno, profesionalno i dugoročno mudro da trener koji je do prije nekoliko tjedana vodio izravnog rivala odmah pristupi njegovom sportskom pogonu, pa makar i bez formalne funkcije? Jesmo li došli do faze u kojoj je sve dopušteno ako koristi rezultatu? Postoje li još uvijek nepisane granice lojalnosti, povjerenja, taktičkog znanja i svlačionice?
Babić nije trener kojemu „treba posao po svaku cijenu“. Radio je i u inozemstvu, ima iskustvo, reputaciju i pretpostavlja se financijsku stabilnost. Zato ovaj potez otvara legitimna pitanja profesionalne etike, percepcije struke i mogućih posljedica za buduće angažmane.
Jer u nogometu, kao i u životu, nije uvijek ključno što se smije, nego što je ispravno.