OLIMPIJA-RIJEKA 5:0 (4:0)
LJUBLJANA:Stadion Stožice, Gledatelja 12.616, Suci: Schnyder, M. Zürcher, B. Zürcher (svi Švicarska).
STRIJELCI: 1:0 – Florucz (2.), 2:0 – Thalisson (13.), 3:0 – Kojić (35.), 4:0 – Thalisson (45.), 5:0 – Lucas (47.).
OLIMPIJA: Vidovšek, Sualehe (od 66. Lasickas), Ratnik, Muhamedbegović (od 74. Ristić), Silva, Agba, Thalisson, Doffo, Florucz (od 55. Pinto), Kojić (od 46. Brest), Lucas (od 55. . Durdov).
Trener: Víctor Sánchez
RIJEKA: Zlomislić, Devetak (od 46. Bogojević), Rađeljić (od 46. Majstorović), Galesić, Smolčić, Fruk (od 46. Djouahra), Petrovič, Hodža (od 46. Selahi), Janković, Ivanović (od 74. Andrić). ), Pašalić.
Trener: Radomir Đalović
Crvenjela se južna tribina stadiona u Stožicama od bakljade, navijači Rijeke frustraciju lošeg nastupa i činjenice da je Rijeka pregažena s pet golova u mreži uprizorili su bakljadu i zasuli teren, a potom počeli lansirati među domaće gledatelje, crvenjeli su i svi omi Hrvati koji su nazočili ovom divljačkom, huliganskom činu. Sramota, za svakog normalnog, sramota za hrvatski nogomet, sramota za našu zemlju, predstavili smo se kao divljaci koji ne mogu podnijeti sportski poraz. Sumrak klupskog nogometa nadvio se i nad još preostalim lučonošom i pobjedom Dinama i plasman u Ligu prvaka.
Godinama klupski nogomet pada, tone, Dinamo održava na životu teško stečeni ugled, a i neke eure donese u blagajnu ostalima. Klupska vodstva su se osilila i ponašaju se kao bogovi, tjeraju trenere, trguju s igračima kao nekad s robljem, multipliciraju se funkcije, oni su vladari, oni znaju najbolje, oni su nezamjenjivi.
Rijeka ima predsjednika i vlasnika Miškovića, on je iskoristio dugogodišnje poznanstvo s Volpijem, talijanskim bogatašem kojeg je privolio i doveo u Rijeku, preko nogometa planovi su bili oploditi novac koji su zaradili diljem svijeta,. Mišković je Volpiju vodio neke poslove. Izgradili su Rujevicu s namjerom da ona bude trening kamp, pretvorila se u stadion, a Kantrida malo po malo propada, nije se ništa u nju uložilo.
Mišković uspon u nogometu započinje suradnjom sa Zdravkom Mamićem. Frend Zdravko neke igrače šalje u Rijeku na posudbu, rifrešaju im karijeru, prodaju i tako je započeo uspon Rijeke. Zdravka već duže nema u našem nogometu, izgubio je utjecaj i u Dinamu i HNS-u, a nije lako trgovati na daljinu, a Mišković nije tako spretan trgovac kao frend mu međugorski. Odlaskom Keka za trenera, gle podudarnosti Slovenca, počela je zlatna rezultatska era Rijeke. Odlaskom Keka, Mišković trenere mijenja kao košulje, rastaje s njima lošim manirima, kao sa Sopićem nedavno. Provincijski mentalitet naselio se i na Rujevicu.
Prije utakmice u Ljubljani susrećemo sportskog direktora Rijeke Sudar Raića, Jurčića i sportskog direktora Olimpije Gorana Boromisu, pozdravljamo se, razmjenjujemo kurtoazne fraze i dođemo na temu nekih članaka koje smo pisali o Rijeci u zadnje vrijeme.
Tada Raić Sudar izgovara jednu rečenicu koja će obilježiti ono što će se potom događati na travnjaku u Stožicama:
- Ne čitam što pišu sportski mediji, gdje bi došao da i na to trošim vrijeme, govori onako da malo podcijeni.
Eto slučajno naš SportNews je puno puta isticao dvojicu vinovnika ovog sramotnog nastupa Rijeke, a koji su bili na suprotnoj strani i oni su bili nosioci igre i najveći krivci da je Rijeka pregažena u 47 minuta utakmice i primila pet golova. Florucz i Agba kao najbolje igrače 2.NL, oba su prošlog prijelaznog roka završila u Olimpiji i sada uz Thalissona koji je isto igrao u jednoj od naših Županijskih liga bili oni koji su nosili igru, asistirali, zabijali.
Boromisa je čitao i profitirao, Sudar Raić nije i eto ga posramljen i glavni krivac je raštimanog riječkog stroja nakon večerašnje prezentacije njegovog sportskog direktorovanja.
Želio je poniziti, podcijeniti, bespotrebno floskulom "Ja to ne čitam", vratilo mu se jako brzo za manje od jednog sata.