CHARLOTTE/ZAGREB – Napadač Rodolfo Aloko (18) i službeno je potpisao višegodišnji ugovor s američkim Crown Legacy FC-om, razvojnim klubom MLS ekipe Charlotte FC. Aloko je potpisao do 2029. godine, uz opciju produljenja na 2030., a u Kustošiji ostaje na posudbi do kraja 2025.
Da smo ovu vijest pročitali prvi put danas, bila bi – odlična. No problem je upravo u tome: nije prvi put.
Vijest o Alokovom “gotovom transferu” u više je navrata već plivala po hrvatskim sportskim portalima, često bez konkretnih potvrda, a uvijek uz neizbježnu cifru od pet milijuna (bilo eura, bilo dolara). Takvo višeputno plasiranje neslužbenih i prerano objavljenih informacija dovelo je do toga da – sada kad je sve službeno – vijest djeluje već sažvakano i bez težine.
Kad transfer izgleda kao repriza
Kustošija pod vodstvom Andya Bare posljednjih godina ostvaruje impresivne transfere mladih igrača. Faye, Klapija, Schellfi – lista raste. No uz rast transfera ne prati i rast kvalitete komunikacije. Štoviše, stvara se obrazac koji se sve češće ponavlja: vijesti cure prerano, transferi se najavljuju bez potvrde, a kad dođe službena potvrda – čitatelji više ne znaju je li to “stvarno sad”.
Kao ilustrativan primjer može poslužiti transfer Schellfija u Barcelonu, gdje je Kustošija objavu morala povući sa svojih kanala – na zahtjev Barcelone.
Slučaj Aloko samo dodatno potvrđuje problem. Dok američki klub jasno i profesionalno komunicira sve detalje, iz Kustošije opet muk. Umjesto da kroz koordiniranu objavu naprave PR-ovski pogodak, ponovno se stvara medijska zbunjenost i gubi se povjerenje publike.
Kontraproduktivno i za klub i za igrača
Vijesti o transferima su delikatna roba. Prerano puštena informacija može povećati pritisak na igrača, otežati završetak pregovora, pa čak i negativno utjecati na reputaciju kluba u očima budućih partnera.
U Alokovom slučaju, prerano najavljivanje transfera i višekratna “prodaja” istog igrača rezultiralo je time da današnja službena potvrda u Hrvatskoj prolazi gotovo nezapaženo. Umjesto da transfer bude razlog za slavlje i promociju kluba, ispraćen je sumnjom i podignutim obrvama – “zar nije već bio prodan?”
Za kraj – savjet, ne napad
Kritika nije tu da obezvrijedi rad kluba – naprotiv, ona upozorava na slabost koja se može i treba popraviti. Kustošija radi izvrstan posao na tržištu, no ozbiljan posao traži i ozbiljan pristup u komunikaciji. Jer kada javnost prestane vjerovati vijestima koje dolaze iz jednog kluba – u opasnosti nije samo imidž kluba, nego i karijere mladih igrača koje klub plasira na tržište.